Dragančetov žuti cvijet

Vinuo se nebu pod oblake
Izrastao kao nikada prije
Starinski žuti cvijet
Cvijet koji si volio
Koji si spasio
Sa prašnjave ceste
Da preko njega ne pređu bageri
I ne nestane pod betonom
Pažljivo si ga zasadio
Ušuškao toplom zemljom 
Koju si donio u korpi bicikla
Njegovao ga
A on se širio i uspinjao
Uspravan poput tebe
U julu se najviše rascvjeta
Baš ovog jutra
Baš u ovo vrijeme
Vrijeme u kojem prijateljica 
Za ovaj teški i tužni dan
Pa još smješten u nedjelju
Neki dan reče
Zar je već pola godine
A meni ne postoji već
Meni je tek
Tek minut sat otkucaj 
Tren uzdah mrva
Tek tako malo vremena
Otkad te nema
A u njemu stalo 
Toliko džakova težine
Kidanja iznutra nemira suza
Razdiranja za nekoliko decenija
Tek tako malo vremena
Tek toliko da na trenutak
Osim bola tuge praznine
Iznikne žuti cvijet 
I to prvi put
Nebu pod oblake
Znam da se vinuo visoko
Za tebe nasmijani moj
Da ti šalje toplinu
Zagrljaj pogled pažnju
Da ti blago šapne 
Kako ću se osmjehnuti
Njegovim laticama
I razvijoriti njegove pupoljke
Po nepreglednim prostranstvima 
Tebi u čast
Dok teče to mučno tek
Dok ne postoji već
Tvoj žuti cvijet
I u njemu sklupčana ja
Prepuni ljubavi 
Uzdižemo se visoko
Visoko među oblake
Gdje nas nasmijan grliš