Podsjetnik


Ne zaboravi nikada
Ljepotu ljubavi
Ljubavi kojom si darovana
Radost koju si osjećala
Na svakom ćošku daha
U svakoj pori bića
Ne zaboravi nikada
Tu neopisivu sreću
Što imaš
Što te ima
Što se imate
Ne zaboravi nikada
Da za takvu čudesnost
Ne postoji prošlo vrijeme
Da je to ono nešto
Jednom, uvijek, za trajanje
Ne zaboravi nikada
Jutra, ta topla jutra
U kojima su te zapljuskivali
Zagrljaji, osmijesi, poljupci
Poljupci samo vaši cmokići
Ne zaboravi nikada
Dane u kojima su te kupali
Istovjetnosti, misli, želje
Sve one improvizacije
Ne zaboravi nikada
Večeri ćaskanja, sklupčavanja
Sjedinjenosti i šćućurenosti 
Ne zaboravi nikada
Razgovore, šale, zvonki smijeh
Onu prećutnost u vazduhu
Koja je sve govorila
Tek treptajem pogleda
Ne zaboravi nikada
Sve ono samo vaše
Ne zaboravi nikada
Ne zaboravi ni sada
Kada te krvnički boli
Nedostajanje, praznina, tišina
Svaki sat, sekund, korak
Ne zaboravi nikada
Kada te još više, još jače
Razdire dolazak ljepšeg vremena
Te sunčane zrake vaših dodira
Te tople staze vaših otisaka
Taj dolazak samo vašeg vremena
Tog nepreglednog prostranstva
Za uživanja na Vrbasu, terasi, u šetnji
Za uživanja na točkovima bicikla
Među prirodom i među snom
Ne zaboravi nikada
Pogled, taj iskreni pogled
Osmijeh nad osmjesima
Stisak ruke, glas, snagu zajedništva
Širinu duše, razumijevajuću šutnju
Ne zaboravi nikada
Riječi, planove, želje
Ne zaboravi nikada
Kamen, ciglu, drvo
Staze preletjele i preplivane
Staze nedosanjane
Ne zaboravi nikada
Cijeli jedan život
Koji je ostao u tebi da živi
Ne zaboravi nikada
Šta ste izgradili, stvorili, utisnuli
A šta je ostalo da traje
Za uvijek
Zauvijek
Za vijek
Ne zaboravi nikada šta ste imali
I šta ćete uvijek imati
U vremenu
U bezvremenu
Kažem ti
Kažem tebi samoj sebi
Ne zaboravi nikada
A znam da nećeš
Jer si voljena i voliš
Za uvijek
Zauvijek
Za vijek
U tom vremenu bezvremenu
To je ono nešto
Čudesno, vanremensko nešto
Nešto što se nikada
Ama baš nikada
Što se nikako
Ama baš nikako
Ne zaboravlja
A ja opet luckasta
Pa se podjećam
Kao da ne znam
Da je sve to
I mnogo toga više
U aortama, kostima, duši
Već izniklo kao najljepši
Nezaborav

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više