Hvala za ljubav (ili kako sam preživjela naš "dan grada")

Hvala što si izabrao mene.
Hvala što si se na početku toliko trudio, šarmirao, osvajao.
Hvala što si bio džentlmen i šmeker. 
Hvala što si mi poklonio toliko trenutaka, sati, godina.
Hvala za beskrajne vožnje biciklom.
Hvala za nepregledne šetnje.
Hvala za najljepše moguće fotografije.
Hvala što si bio spreman u sekundi da krenemo na izlet ili u neku novu avanturu.
Hvala za tako divne avanture.
Hvala što nikada nisi skidao osmijeh sa lica.
Hvala što si me, u teškim danima besparice i bez posla, čekao široko nasmijanim zagrljajem i govorio da nam od sunca, terase i kore hljeba ne treba ništa više.
Hvala što si govorio da sve dok imamo jedno drugo svijet je bolje mjesto.
Hvala što si me poštovao.
Hvala za pažljivost i brižnost.
Hvala za spontanost, otvorenost, direktnost.
Hvala što si uvažavao i moje želje i poneke bubice.
Hvala što si volio moju porodicu i bio im prijatelj.
Hvala što si volio moju baku.
Hvala što si poštovao moje prijateljske izbore.
Hvala što su neki od njih postali i tvoji.
Hvala što si pomagao svima.
Hvala što si u rukavu imao uvijek neki skriveni savjet viška, za svakoga od nas.
Hvala za zajedništvo, saborstvo, dogovore.
Hvala za ćaskanja.
Hvala za smijeh.
Hvala za uživanja pored voljene vode.
Hvala za svaki srcoliki kamen.
Hvala za razgovore.
Hvala za ćutanja.
Hvala što si, uvijek i u svemu, ostajao čovjek.
Hvala za hrabrost i borbenost kada ti je bilo najteže.
Hvala što si me toliko toga naučio.
Hvala što si toliko toga znao stvoriti vlastitim rukama.
Hvala što si bio najčasniji prijatelj, saborac, drug.
Hvala za muziku, za "sav taj džez".
Hvala za rokenrol.
Hvala za izlaske.
Hvala za kafice i rakijice.
Hvala za luckastosti.
Hvala za "Majči".
Hvala za najljepše moguće cmokiće.
Hvala za zagrljaje jače od planina.
Hvala što si me čuvao.
Hvala za podršku.
Hvala za toplinu doma.
Hvala što si volio da kuhaš.
Hvala što si pravio sitne ugođaje i iznenađenja.
Hvala što smo se o svemu dogovarali.
Hvala što se nikada nismo raspravljali i svađali.
Hvala što nam je malo uvijek bilo najviše.
Hvala što si mi uvijek pjevao "Osmijeh", a ponekad i "Počnimo ljubav iz početka".
Hvala za emisije, dokumentarce, filmove, kvizove.
Hvala što si me bodrio da pišem.
Hvala što si zbog nekih mojih pisanja bio ponosan.
Hvala za proljeća i ljeta, koja smo najviše voljeli.
Hvala za jeseni i zime, u kojima smo se ušuškavali.
Hvala za poglede pune čudesnog sjaja.
Hvala za najčistiju i najiskreniju moguću ljubav.
Hvala što si me, onako uspravan i ponosan, godinama predstavljao kao suprugu.
Hvala što nam papir nikada nije bio važan.
Hvala što nam je uvijek bio važniji sadržaj od forme.
Hvala što smo samo naš "dan grada" godinama odlagali i stvorili ga baš tada.
Hvala što smo ga stvorili u najgoroj mogućoj situaciji.
Hvala što smo i tada, kao i u svemu, od svega pravili najbolje.
Hvala što nije moglo postojati bolje vrijeme, dan i mjesto da se to desi.
Hvala što si mi juče dao dovoljno snage da se na tako poseban dan spustim do naše plaže.
Hvala što sam se tamo spustila na biciklu.
Hvala što sam se umila Vrbasom, koji je zamirisao uspomenama i tobom.
Hvala što ćeš nasmijan uvijek izranjati iz te čudesne vode.
Hvala što i sada kada krvnički boli ustanem i uplivam u svaki dan zahvaljujući tebi.
Hvala što u vrtlogu besmisla bez tebe daješ smisao mom daljem postojanju.
Hvala ti... za sve ovo i mnogo toga više...
Hvala ti!