tornado emocija

prethodna noć je bila teška
jedna od najtežih
nakupljenost se raštrkala
svuda oko mene
rasponi najsnažnijih oktava
odbijali su se o zidove
a ja sam plakala
tužna i sretna što sam 
uspjela da plačem 
ni jutro nije bilo ništa lakše
previše je
preživljavanja iznova
(pod)sjećanja na početak čudesne ljubavi
(pod)sjećanja na početak odlaska
(pod)sjećanja na jedan drugi odlazak
pretužno bolan odlazak
i to baš na dan istinske sreće
previše je svega
za mene preživjelu
a onda je jedna ona
koja mi pomaže
da klupko svoje tuge
raspetljavam
pomogla da niti
rasprostrem ispred sebe
opet sam plakala
ona je to strpljivo čekala
dugo je čekala
u prohladno jutro
baš novembarsko
mojim suzama
tu sa njom
došlo je vrijeme
kao i ono
da prigrlim taj tupi nož
usidrim u njedra
da mu nađem mjesta
tu da boravi dok me ima
ali da ne prestanem da dišem
težak je to bio put
nimalo lak me ne čeka
i biće teško
itekako će biti teško
sve dok me ima
pa opet sam nekako 
čudno spremna
na sve što će biti
sve je došlo baš na ovaj dan
na ovih groznih i mučnih 
jednu godinu i deset mjeseci
razdiruće tuge
na dan pred dan obilježavanja
jednog drugog bolnog gubitka
na dan pred dan koji je bio
nestvarno poseban dan našeg početka
tuge je isuviše
ali ljubavi imam napretek
usidrila sam onaj tupi nož
smjestila ga negdje na sredini prsa
pritišće i pritiskaće
ali dišem
i disaću