Život na ivici...


...

 suza
očaja
tuge
smijeha
radosti
zdravlja
bolesti
egzistencije
neizvjesnosti
slabosti
hrabrosti
ambisa
drhtaja
zanosa
provalije
straha
psovke
bijesa
nesnošljivosti
nepravde
čekanja
očekivanja
izdržljivosti
snage
nadanja
vjerovanja
daha
uzdaha
želje
gubitaka
neostvarenosti
ljutnje
zaborava
nezaborava
davanja
praštanja
primanja
nedobijanja
ljudskosti
neljudskosti
dana
noći
snova
jave
sreće
nesreće
zanosa
snalažljivosti
gušenja
umora
tremora
malaksalosti
volje
juriša
poraza
pobjede
krova
mosta
ulice
prepreka
borbe
vidika
čuda
ivici ivice
rubu ruba

 ...

 život je život
makar ste i na ivici
život je život
biće svega u njemu
na tom maleckom prostoru
u toj oivičenosti
ali i izvan nje
biće baš svega
biće i suza  očaja  tuge  smijeha  radosti  zdravlja  bolesti  egzistencije  neizvjesnosti  slabosti  hrabrosti  ambisa  drhtaja  zanosa  provalija  straha  psovki  bijesa  nesnošljivost  nepravde  čekanja  očekivanja dočekivanja  izdržljivost  snage  nadanja  vjerovanja  daha  uzdaha  želje  gubitaka  neostvarenosti  ljutnje  zaborava  nezaborava  davanja  praštanja  primanja  nedobijanja  ljudskosti  neljudskosti  dana  noći  snova  jave  sreće  nesreće  zanosa  snalažljivosti  gušenja  umora  tremora  malaksalosti  volje  juriša  poraza  pobjeda  krovova  mostova  ulica  prepreka  borbe  vidika  čuda

 život je život
čak i kada ste 
na ivici ivice
na rubu ruba
život je lijep
sa svim što nosi
sve dok na ivici
uspravno stojite











Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više