Živjeti Život.

Svi u rukama imamo život
Život se niže i nastavlja
Kako god se okrenemo
Tu je taj prekrasni dar
Čak i kada zna nanijeti orkane
Nekih prokleto preteških sranja
Pa popustimo i posustanemo
Taj isti život diše za nas
On bude naše plućno krilo
Mozak aorta puls otkucaj
Čak i kada se gušimo

Gušila sam se isuviše
Grcala grcala grcala
Pa opet i u svim tim davljenjima 
Nikada nisam željela neživjeti
Čak i kada je došao neživot
Kada je život postao loša 
Smrdljiva natrula plastična
Imitacija samog sebe
Jednog januarskog predvečerja
I svih predvečerja jutara sati
Koji su stizali kasnije
Nekada talasima nekada burama
Kada je i otkad je
Jedno hrabro i veliko srce
Prestalo da kuca
A nije
Ono titra u meni damarima
Dobrote osmijeha pažnje

Nije da sam htjela skočiti 
Sa nekog mosta u voljeni Vrbas
Ali bilo je tako teško doći do daha
Život je disao za mene
Nije da to nisam i sama željela
Ali šta je taj život neživot
Nego biljka koja nije upijala vodu

Tumarala sam lutala gubila se
Nekim mračnim stranputicama 
A onda sam
Ne preko noći i odjednom
Rekla životu
Stani polako 
Smanji uzdisaje i izdisaje
Dopusti mi da (pro)dišem
Sama
Nije ni to bilo lako
Nikako nije bilo lako
Kao nos začepljen danima 
Prepun sekreta
Samo što je ovo bio sekret beskrajne tuge
Preteška sluz bolnog neprebola
Za koji ne postoji recept ili maramica
Ne ništa nije došlo preko noći i odjednom
Borila sam se
Učila ponovo da hodam
Jer ni udovi ni kosti 
Nisu više bili moji
A tek nutrina srce i duša
Trebala sam sastaviti 
Rasparčane dijelove sebe
Ja nesastavljiva
Pa i takva
Nikakva
Učila sam kako sama sebe da zašijem
Da zašijem ruke kosti prste
Uspjela sam se nekako skrpiti
Najteže je bilo 
Šivati srce
Srce koje će kucati
A uvijek krvariti na jednom mjestu
Učila sam sebe samu
Pa opet sam i tada
Najviše naučila od tebe
Nas i ljubavi
I učim još uvijek
I uvijek ću učiti

Gušila sam se 
Grcala do otečenosti
Da bih jednog podneva
Na osunčanoj trošnoj klupi 
Ispred centra za mentalno zdravlje
Spustila jedan snažan damar niz potiljak
Primila ga u naručje 
Sakrila ispod bedra
Diši udahni izdahni
Ponovila sebi toliko puta
Da mi je glava pulsirala
Ali sam ponavljala i ponavljala
U pokušaju da nadjačam život sam

Velike su to odluke prevelike
Ni cipele ne biramo odjednom
A tek izbor življenja
Još življenja u neprebolu
Još življenja u trenutku 
Kada me pogodila kometa
Jedne jezive spoznaje
Da neko koga volim 
Neko koga si volio
Dobije u ruke užasnu strašnu tvar
A boriti se treba
Itekako treba
Boriti se da nadjačaš i budeš veći
Od života samog
Da ne budeš biljka 
Suvoparna i sparušena biljka
Koja odbija vodu i sunce
Da ne budeš tupa praznina
A gdje ću to tek ja biti
Ispunjena do ispunjenosti
Ispunjena i u neispunjenosti

Gdje će to tek oni biti
Oni koji su najispunjenji
Gdje bih ja i svi mi tvoji 
Mogli biti puki preživljivači
Kada si ne samo meni
Nego svima nama
Ostavio toliko 
Kada si nam ostavio
Cijeli jedan beskrajni svemir
Energije volje želje
Srčanosti osmijeha
Savjeta u ogromnoj ušuškanoj vreći
Gdje da ja ne želim živjeti
Makar živjela i u neprebolu
Kada me ljubav i onda i sada i sutra
Čuva hrani i njeguje
Ko sam ja da ne živim život
Sebi
Tebi
Nama
Porodici
Prijateljima
U čast 
Kako ja da ne živim život
Životu u čast 

I znam da će biti prokleto teško
Često ponekad gotovo uvijek
Nekad izjutra nekad u večeri
Sa ponekim mirisom bojama svjetlom
Uz Vrbas niz bicikl kroz prirodu
Znam biće teško i zbog njih
Onih koje volim 
One koje si volio
Neće biti posve lako dalje
Čak iako sam uspjela uhvatiti
Taj jedan snažan damar niz potiljak
Koji sam primila u naručje 
I sakrila ispod bedra
Sve znam
Sve si znao
Sve smo znali
Kao što znam 
Da ćeš mi pomagati
I ne samo meni
Baš zato ću još jače
Više srčanije hrabrije
Živjeti život

Tvoja Zahvalna Majči