Preživljavati nepreživljivo. Ljubavlju. Vrbasom. Muzikom. "I'll Be Seeing You"...

Ona ustaje svakog jutra, iako želi ležati mjesecima
Nasmije se ponekad, čak i kada je komadi duše bolno paraju po kostima
Vuče svu moguću snagu koje joj je preostalo tek nešto malo u žilama jedne pete
Snagu ne samo da ustane svakog jutra, nego i da radi nešto o čemu je nekada sanjala
Da obavi poneku svakodnevnu radnju
Da razgovara i kada joj se ćuti
Da ide kada joj se stoji
Da se (na)smije kada bi plakala ne samo iz očiju nego iz svake pore kože
Muka joj je, podjednako i u utrobi i u zdencima duše 
Ne radi joj se ama baš ništa
Svugdje prisutna, a na sasvim drugim mjestima
Nekako poput njega, koji je u svemu i svugdje, pa opet ga nema
Potreban joj je mir, ne želi čak ni razumijevanje i saosjećanje
Tek nikako ne želi sažaljenje
Posebno ne želi da dobri ljudi brinu
Ne treba za nju brinuti, živa je
Makar bila živa u mučnom preživljavanju 
Ali (pre)živjeće
Čuva je jedinstven osmijeh 
Toplina jedne nevjerovatno dobrote
Ljubav je u njoj 
Nezaustavljiva, čista, najljepša
Čak i kada se raspada na hiljade komadića
Nesastavljivih
Ona treba da prođe kroz sve te čudnovate mijene
Da bi pronašla sama izlaz iz bolnog lavirinta 
I izašla na čistinu
Samo je pustite
Ne ponekad nego baš sada
Kada joj nije ama baš ni do čega
Pa opet toliko toga (u)radi 
Čak i kada joj srce gotovo ugiba od rasturenosti
Jednog dvadesettrećeg pa jednog tridesetog novembra
Još više jednog prvog decembra
Toliko pomiješanosti najljepšeg i najmučnijeg 
Koji kao po dogovoru idu ruku pod ruku u ovom periodu
A gdje je tu svaka preostala "obična" minuta
U svemu ona ostaje na nogama nemajući uopšte pojma kako je to moguće
Jeste, tako su se dogovorili, jeste to bi želio, a tek je zaslužio
Zna ona sve to bolje od ikoga
Da ne zna, ne bi ništa
Da ne zna, ne bi bilo ni njega u svemu i kada ga nema
Eto, ne bi se danas otisnula nekim stazama
Izabrala je taj put, umjesto ležanja u turobnoj sklupčanosti
Otisnula se dalje od te prazne tačke zurenja
I prošla nekim putevima na kojima su utisnuti posebni tragovi
Ali jebeno je preživljavanje nepreživljivog
Kada je stigla na jedno od najposebnijih mjesta
Postala je poput jabuke silovito presječene napola
Zdravi dio njene jabukosti toliko prepun radosti, ispunjenosti
Topline sjećanja, krasote uspomena, volje za životom u kojem će raširiti krila
Ispod kojih će svijetom prosipati i onaj osmijeh i dobrotu i ljubav
Dok je onaj truli dio njene jabukosti želio da ona svisne
Da nestane u bolu neizdrživosti tugovanju praznini  
A ni to mu nije bilo dosta
Nije samo želio da zatruje zdravi dio njene jabukosti
Nego i da je baš na tom mjestu rasječe na milion komada
I prospe Vrbasom
Imala je sreće i u tom vrtlogu bezbroj emocija
Silovitom naletu tornada raznih osjećaja
Kao što je imala nevjerovatnu sreću
Da jednog novembra dobije nevjerovatan dar života
Tako je i na tom mjestu, u djeliću trenutka
Kada je trula polovina umalo zatrovala njene zdrave udove
Imala sreće da je ljubav, amanet, čvrstoća njihovog bedema 
Ostave na površini, da rukama dotakne voljenu rijeku
I da nastavi dalje...