Kompot od nepravilno orezane dunje

Divno je po rođenju dobiti voćku. Ne u nečijoj ruci, ne u nekom paketu. Dobiti plod, kakav si i sam, u smotuljku u koji te sa toliko topline ušuškala majka. Nosila te je devet mjeseci u njedrima, tebe kao najljepši plod. Da iznikneš i rasteš, uporedo sa još jednim plodom spuštenim u zemlju baš te godine kada si došao na svijet. Divno je dobiti plod neke voćke kada se rodiš, prekrasan je to dar. Ja sam dobila trešnju. Ti si dobio dunju. Devet mjeseci majka čuva najveće blago unutar sebe. I onda ga spusti na toplu zemlju, da niče sa svojom voćkom, da sa njom raste... sutra je devet mjeseci kako su tvoje dunja i Majči bez tebe. Posve drugačijih od onih najljepših devet u kojima rasteš da bi došao na svijet, da bi stigao do svoje voćke.

Na početku ovog proljeća, kada ostali ukućani i komšiluk nisu čestito ni znali jesam li uopšte u kući koliko me je sastavila neizdrživa bol, odjednom sam, jednog poslijepodneva, čula nešto u dvorištu. Klepet metalnih merdevina, šuštanje glasova. Kroz mali prozor u kupatilu vidjela sam da je deka doveo nekog čovjeka da oreže dunju. Onako razrovanoj, iz koje je tek počeo nicati istinski bol, svaki potez pilom po njenim granama kao da je pravio nove rezove na mom srcu. Nikada, ali nikada je nisi orezivao u proljeće. Uvijek u jesen. I, kao i sve ostalo, to orezivanje si radio sa toliko vještine, urednosti, pažnje i preciznosti. Rezultat tog proljetnog orezivanja vidjela sam tek kasnije, kada je stiglo ljeto. Nije više imala onu poznatu krošnju, imala je previše grana na jednoj strani... kućica za ptice koju si napravio i u koju su nam dolazile drage sjenice, nije se ni vidjela. Boljelo me i to, pored toliko toga. Kako neće boljeti nepravilno orezana voćka koja je nečiji dar dobijen po rođenju? Ali, i tako čudnovato orezana, tvoja dunja je bogato rodila ove jeseni. Kao i svih onih jeseni kada smo pravili slatka, da imamo uz jutarnju kaficu i da počastimo drage ljude. Otkad sam ovdje, dunja nije bogato rodila samo prošle jeseni, kao da je znala da odlaziš. Moguće da zvuči sumanuto i suludo, pogotovo za nekoga ko je realista i logičar poput mene, ali negdje u dubini sebe pomalo vjerujem da je to što je tada dala tek poneki plod bio njen rastanak sa tobom.

Oborio me neki virus. Drži i nikako skroz da popusti. Nebitno i ništa posebno, proći će. Samo me natjerao da, nakon gotovo devet mjeseci, napravim sebi samoj domaću pileću supu. To što sam, tek kada sam je nasula, shvatila da nisam zakuhala tjesteninu, manje je važno. Pijem i čaj, vitamine. Našla sam snage čak i da kompot od dunja skuham. Nisam u formi, teško je, nekad i previše, ali se trudim. Trudim se jer znam koliko si brinuo jedem li dovoljno, što sam toliko smršala, jer si se sekirao što se za tebe sekiram. Evo me sada luckaste, sekiram se i za tvoju dunju. I ne samo za nju. Nego i puknutu roletnu, što ograda još nije prelakirana i jednim dijelom skinuta, što... iako toliko toga znam, iako imam i dobre pomoćnike oko sebe, tek sada shvatam koliko slavina, lampa ili struja oko jednog vanjskog svjetla mogu da te rasparčaju na hiljadu atoma tuge. Nema toga u mojim rukama, kao nijednog majstora ili dobrog pomoćnika koji će to tako pažljivo, posvećeno, precizno i uredno uraditi kao ti. Džaba, ali je tako. Ali, riješiće tvoja Majči i to i mnogo toga drugog, ne brini.

A tek ne brini za tvoju voćku, ne brini za svoju dunju. Orezaću je kako treba sljedeće jeseni. A kada dođe proljeće, dobri kum će je nakalemiti i smjestiti u njihov raj. Za njih, naše divne drugare, posebno za onu malu ljepoticu, njenu imenjakinju. Baš kako smo se dogovorili. Baš kako si želio... dotad, treba mi da preležim jedan mnogo teži virus. Da odbolujem svežanj jeseni. Jeseni u koju smo, kao u onaj smotuljak u koji nas majka toplo ušuška po rođenju, sklupčali toliko mirisa, avantura, boja, smijeha, fotografija... da pregrmim što će se u taj svežanj uskoro smjestiti nadolaženja mnogo toga samo našeg... da bih mogla da sačuvam i tvoju voćku i još toliko toga, do proljeća će mi trebati da ponekad utapam tugu u kompot od nepravilno orezane dunje...