Snijeg je padao na kedrove...

Bio je za mene jedan mučan i težak septembar
Osmjehivao si mi se u prolazu, a ja sam tupo gledala u Vrbas
Oktobar je donio manje mučnine, a još više tvojih osmjehivanja
Ponekad bih skrenula pogled sa Vrbasa i nasmiješila ti se
Onda je stigao novembar
Stidljivo sam ti uzvraćala poneki osmijeh
A ti si me često gledao krajičkom oka preko desnog ramena
Gledao si me nasmijan dok si onako uspravan stajao naslonjen na šank od cigle
Ponekad si na sebi imao crveni, ponekad blago roza džemper
Uvijek neku dobru košulju, odlične cipele, hlače
U novembru su naši uzajamni osmjesi
Polako postajali mali pa sve veći razgovori
Radila sam u knjižari i jednog dana podigla sam glavu sa nečega što sam slagala
A stajao si pored kase, držeći u ruci nekoliko olovaka
Taj osmijeh koji si imao i nosio u svemu, ta rijetka dobrota duše koju si imao u grudima
Mogli su da ugriju cijelu jednu vasionu, a da neće mene
Tako nasmijan i sa tim olovkama u ruci
Pitao si me koju sam ti ono knjigu preporučila
Rekla sam ti da se okreneš i da stoji odmah iza
Nesvjesna koji naslov stoji ispod moje preporuke
Nasmijao si se još više i pitao jesam li sigurna 
Da sam preporučila knjigu Ukus mladih djevojaka
Onda smo se smijali zajedno 
Kao da oko nas nema nikoga i ništa
Samo poneka olovka
I ta jedna jedina polica sa knjigama
Nasmijano sam ti odgovorila da možeš i tu uzeti
Ali da sam ipak preporučila knjigu koja je stajala iznad
Snijeg pada na kedrove ubrzo se našao u tvojoj ruci
Izvadio si novčanik da sve platiš a ja sam ti naplatila samo olovke
Viđali smo se sve češće, moj osmijeh je polako rastao
A ti si bio strpljiv, pažljiv, umjeren
Bio si poput laganih pahulja koje će se pretvoriti u gomilu čistog snijega
A taj snijeg, s kraja tog novembra koji se pretočio u jedan divan decembar
Bio je najljepši, najčistiji, najškripaviji
Voljela sam ga, iako ne volim zimu i živjela bih negdje gdje je uvijek ljeto
Volio si ga, iako bi poput mene radije bio uz Vrbas gotovo cijele godine
Znao si me nazvati kada završiš s poslom da vidiš gdje sam, da se nađemo ili da dođeš po mene
Jer bi bilo lijepo da prošetamo kroz aleju ili park
Jednom si mi donio komad ukusne štrudle i kasnije nam kuhao rakiju
Često smo izlazili, plesali, smijali se, uživali
Toliko snijega i hladnoće tog novembra, decembra, zime
A u nama toliko topline, radosti, praporaca smijeha
Sjećam se, jedne večeri si me nazvao i tako ozareno rekao da si mi kupio čizme
I pitao hoću li dolaziti do Kluba poslije posla ili da mi ih doneseš kada ti završiš s poslom
Došla sam, bio si u crvenom džemperu, a ja toliko iznenađena takvim gestom
Kao da sva pažnja, iskreni razgovori, džentlmenski maniri, osmijeh iznad svega
Nisu bili i više nego dovoljni
Kako smo imali divne dane tog novembra, decembra, posebnost Nove godine 
Imali smo neopisivost ljepote te naše prve čudesne zime
Kakvo krasno proljeće sa toliko avantura
Otkrivanja novih predjela i još više jedno drugog
I to naše prvo ljeto nas je grlilo suncem, Vrbasom, osmjesima
Jesen je donijela jedan ključ u moje ruke, tako spontano i nonšalantno
Tako prirodno kao sve što si radio
Došla sam u toplinu doma baš u novembru
Da se zajedno ušuškamo u to toplo ćebe zajedništva
Okruženi beskrajnim akordima nevjerovatne muzike
Koju si sa toliko zanosa i ljubavi otkrivao, skupljao, istinski uživao u njoj
Bila je nedjelja tog novembra kada sam kročila u oazu koju si svojim rukama stvorio
Sjećam se da sutradan nisam otišla na posao, posao ne baš lijep kao u knjižari
Kao kakva zaljubljena tinejdžerka koja bježi sa časa, slagala sam da trebam na pregled
I ostala sam u toplini doma da zajedno provedemo taj dan jer je ti je bio rođendan
Za te važne dane, te početke i zajedništva i zajednice, govorio si da su se desili na tvoj rođendan 
A slavili smo svaki dan i što se imamo i što smo zadovoljni malim stvarima
Naš život, taj divni zajednički život, i pored svih prepreka, problema, naposljetku i sa najvećom pogani koja je došla da te odvede od mene, Vrbasa, muzike, bicikla, svega... taj divni život koji smo izgradili bio je nevjerovatan, ispunjen, nasmijan, bogat...

Znaš, tu je novembar već neko vrijeme... tu sam i ja ali me nema
Nema me cijele jer jedan ogroman, džinovski dio je iščupan iz mog srca i otišao je sa tobom
Ono što je od mene ostalo, tu je za sve buduće novembre, sate, ljeta, vožnje, akorde... 
Tu je da voli i da se tobom osmjehuje...