Poseban dar života

        U zrelijim godinama dobila sam prekrasnu ljubav, najčudesniju moguću. Uporedo sa mojim putem rasta i sazrijevanja, očvrnuo je i jedan prijateljski odnos. Postao velik i važan poput sreće da sam doživjela čudesnost ljubavi i bogatstva da imam divnu porodicu. U zrelijim godinama, dobila sam jedno prekrasno prijateljstvo. 
        Svi mi imamo tu jednu osobu u životu, osobu koja poznaje najtananije strune naše duše i koja nam je bliskija od svih drugih dobrih ljudi koje smo dobili od života na dar. Ta jedna osoba je dar omotan najljepšim slojevima srčanosti, razumijevanja, saosjećanja, topline i pažnje. Dar koji nas obasipa darovima. 

To su poruke koje je slala svakog jutra tokom naše bespoštedne borbe da vidi kako smo proveli noć i kojom nam je željela miran dan. Poruke svake večeri da provjeri koliko je dan bio miran i da nam poželi laku noć.
To je more poruka prepunih saosjećanja, razmjene misli, bezrezervne podrške, pravih riječi i savjeta. 
To je pomoć na hiljadu načina tokom te iste borbe, pomoć koja će vas osloboditi raznih briga jer trebate da se skoncentrišete na najveću. 
To je neizmjerna toplina kojom bira sitnice za vas dvoje. 
To su bicikli, naši dragi i voljeni bicikli. 
Jedan poseban za samo naš Dan grada. 
Jastučnica prepuna bicikla da mu olakša trenutke pred "konačno odmaranje". 
Jedan mali bicikl - saksija viđen u tim posljednjim danima, bicikl koji ju je toliko podsjetio na nas ali njeno dobro srce nije imalo snage da ga uzme u takvom trenutku. Poslije joj je bilo krivo što ga nije uzela i tražila ga je, ali ga nije bilo. Kasnije ga je našla i u njega stavila malu čuvarkuću. Spustile smo ga brižno na mjesto gdje konačno odmara. 
Sada je to i jedna čarobna jastučnica, da oboji crnilo mojih dana. Da se smjesti i ušuška na klupu napravljenu njegovim zlatnim rukama. Da se tu savršeno uklopi, kao da joj je oduvijek baš tu bilo mjesto.
To je pomoć da zbog tog uklapanja isplačem more suza, što mi je u posljednje vrijeme jako teško i gotovo nemoguće uz terapiju. 
To su njena divna djeca, koja me grle i obasipaju smijehom, pažnjom, nevjerovatnim crtežima, iznenađenjima i čarobnim avanturama.
To su baš četiri male čuvarkuće iznikle iz jedne velike odnesene njemu. 
To je lavanda u našoj saksiji kao njegova želja.
To je svaka kafa popijena u tišini, smijehu, razgovoru, suzama.
To je toliko znakova pažnje isprepletenih kroz knjige, ručne radove, zimnice, cvijeće.
To je spremnost u svakom trenutku da odveze, doveze, donese, dođe.
To su širom otvoreni prozori njenog srca.
Širom otvorena vrata njenog i njihovog doma.
To je najsnažniji štit i najjača sjenka nada mnom u svakom mučnom koraku na ovom mom teškom putu "od bola do neprebola".

        Iako je moj dobri Draganče često znao reći da se ljubav i prijateljstva ne stavljaju na vagu i ne mogu mjeriti, ovaj dar je jači, veći i snažniji od ostalih prijateljskih darova koje sam dobila. Jer, svi mi u životu, ako imamo dovoljno sreće, dobijemo baš taj jedan poseban dar. Dar omotan najljepšim slojevima, razumijevanja, saosjećanja, topline i pažnje. Nadam se da sam ga dostojna. Trudiću se onako kako jedino umijem - ljubavlju i pažnjom, iskreno i dušom, da joj uzvratim dobrotu i da je čuvam. Da njegujem naše prijateljstvo. Prijateljstvo sa mirisom lavande, knjiga, zemlje i starinskih kolača, prijateljstvo sa okusom svježeg sunčanog vazduha, drveća, žubora vode i tople kafe.

        Budite zahvalni, svi vi koji imate jednu ovakvu osobu na vašem obzorju. Osobu koja vas sluša i čuje, koja je tu i kada je udaljena miljama od vas, osobu čija ruka je uvijek i u svemu spuštena na vaše rame. Onu koja sa vama i priča i tihuje. Sa kojom dijelite iste životne vrijednosti i recepte za štošta. Znam da ja beskrajno jesam. Lakše okrećem pedale na biciklu života kada znam da u korpi imam ovakav poseban dar...