Mi se nismo nikada držali za ruke

Mi se nismo nikada
Držali za ruke
A naše su ruke
Tako čvrsto držale NAS
Mi se nismo nikada
Držali za ruke
Jednostavno nisi to volio
Ali smo uvijek hodali
Duša omotanih
Najsnažnijim zagrljajem
Govorio si mi često
Ispravi se mila moja Majči
A ma koliko se ispravljala
Nisam nikada mogla
Koračati kroz život 
Uspravno kao ti
To mogu samo rijetki
Čak i oni koji se nisu voljeli
Držati za ruke
I tako prolaziti 
Sa dušom svoje duše
Kroz sve staze života 
Mi se nismo nikada 
Držali za ruke
Osim ponekad
U bolničkim čekaonicama
Tada bi pružao svoju ruku
Tražeći moju
Ili si prihvatao 
Kada moja krene prema tvojoj
I tada smo se držali za ruke
Čini mi se snažnije 
Od svih onih zagrljaja
Kojima smo koračali
Gdje god bismo išli
Mi se nismo nikada
Držali za ruke
A kroz naše ruke strujala je krv
Najljepše moguće ljubavi
Mi smo se držali za ruke
Kroz sve te zagrljaje
Osmijehe i poglede
Samo naše cmokiće
Sva luckasta ćaskanja 
Svakodnevicu
Ravnodnevnicu
Dan i noć
Jutro i sanje
Razgovore i ćutnju
Mi se nismo nikada
Držali za ruke u šetnjama
A naše su ruke šetale zajedno
Mi se nismo nikada
Držali za ruke
Osim onda kada si odlazio
Kada sam ti svom silinom
Toplinom
Ljubavlju
Držala drhtavu ruku
Da ti olakšam
Da te čuvam
Da te mojom rukom volim
Tada više nego ikad
Mi se nismo nikada
Držali za ruke
Osim onda kada sam 
Posljednji put spustila
Svoju ruku na tvoju
Stavljajući ti u džepove 
Neke drage sitnice 
Da te prate u zvjezdano nebo
Sada sijaš
Visoko
Silno
Lebdeća zvijezdo
Iznad moga gnijezda
U kojem sam ostala 
Šćućurena u bolu
Sklupčana u nedostajanju
Praznini
Tišini
Čudo se nije desilo
Nisi ostao sa mnom na zemlji
Na mirisnoj pokošenoj travi 
Kroz virove modre rijeke
Otisnuo si se visoko u nebo 
Stvorio svoju vlastitu andromedu
A ja brižno čuvam 
Sve one zagrljaje 
Osmijehe
Puteljke
Ovdje na ravnom tlu
Gajim u njedrima najljepše mozaike
Nižem pačvorke od uspomena
Mi se nismo nikada
Držali za ruke
Naše ruke sada su udaljene 
Milionima svjetlosnih godina
I drže se snažnije nego ikad