una piccola storia


znaš kako si mi u šetnjama pričao o jednom ćošku 
ćošku gdje si svraćao na dozu rokenrola i onog čistog gradskog šmeka
mjestu na koje si odlazio u mladalačkim danima i koje si volio
znaš kako smo u šetnjama često konstatovali da je šteta
baš šteta što jedan takav prostor nije više u nekom gradskom šmeku 
što u njemu nema rokenrola, što nema urbanih i nasmijanih lica
znaš kako si spominjao, ne samo u svojim "ugostiteljskim danima"
nego i u nekim željama kako bi bilo lijepo oživjeti taj prostor
kako bi bilo lijepo zapljusnuti ga rokenrolom 
urbanošću mu vratiti onaj poseban sjaj koji samo ćoškovi imaju
i onda smo jednom, sjećaš se, u šetnji ugledali jedno njegovo novo ruho
stakla sa kojih su se smiješili lorin bekol i hemfri bogart
i još neka čudesna lica sa crno - bijelih filmskih fotografija
znaš da smo se obradovali što je neko prepoznao da ćošak treba dušu 
iako mu je šmeker poput tebe nije mogao udahnuti
ubrzo smo bili silno razočarani jer smo čuli kako iza lica keri granta
dopire zvuk najtrešastijih mogućih narodnjaka
gotovo da nismo više tuda prolazili jer paralo je ne samo uši
nego i onaj duh u nama, vrijeđalo nam je pogled
a onda smo jednom pomalo zaboravili na taj ćošak 
kao i na mnoge druge što smo zaboravili kada su došle bure i oluje
znaš, ćošak je nedavno osvježen, možda ne na način kakvog pa pamtiš
možda nije posve onakav kakav si želio da bude
ali je urban i mislim da u njemu ima čistog gradskog šmeka
vjerujem da bi ti se dopalo to novo ruho i nadam se da će o(p)stati
jer ćoškovi su posebna mjesta, treba im to zrno šmeka i kaplja urbanog 
sjela sam u njegovu skrovitu, ušuškanu hladovinu i popila kafu 
za tebe najdraži moj, za neke tvoje uspomene i skrivene želje
prvi put na ovom putu neprebola nije mi smetala muzika 
iako je u to podnevno doba i na tom mjestu možda bila i preglasna
ali kako da ne prija ne samo tvoja / moja / naša draga muzika
kada je iz zvučnika do mirisa moje / tvoje kafe
dopirao glas Rej Čarlsa i Brubekov instrumental
pomislila sam da je baš onako kako bi volio da bude na tom ćošku
iako sam na još jednom novom / starom mjestu bolno sama, tako piccola
a opet sam bila sa tobom, od uspomena i ljubavi velika

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više