Jednostavno ti

To si mogao biti 
Samo ti
Jednostavno ti
Koji si izabrao mene
Sa svim mojim 
Luckastostima
Samo ti si imao 
Dovoljno zaliha
Smijeha
Zagrljaja
Praporaca
Da zazveče u mom srcu
Samo ti si imao
Toplu i snažnu ruku 
Da me okrijepi
Pomiluje
Zagrli
Jednostavno ti
Samo ti
Jedino ti
Mogao si znati
Kojim putem trebam ići
Usmjerio si putokaze
Koji su ukrštali
Previše nelogičnosti
Ali jednostavno ti
Okrenuo si strelicu
U pravom smjeru
Jednostavno ti
Samo ti
Mogao si biti toliko
Snažan i velik
Hrabar i mio
Da mi dozvoliš
Ove redove
I ne samo ove
Jednostavno i samo ti
Mogao si meni dati
Vjetar u leđa 
Da pišem
Odvažno i bez zadrške
O svemu što nam se dešava
Da pretačem slike 
Koje nekad i nisu lijepe
Da po virtuelnim papirima
Prosipam plašnje i brige 
Baš ti
Mogao si biti onaj 
Koji je meni
Dao toliki svežanj
Čiste ljubavi
Samo 
Jedino
Jednostavno
Ti

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više