Slovo o prijateljstvu

Lako je u dobrom
Dobar biti
A svi mi 
Kada smo bezbrižni
Kada je vrijeme za šale
Neprekidan smijeh 
Lepršava druženja
Imamo možda 
I viška ljudi
Koji nas okružuju
Ali samo rijetki
Dopru unutar nas 
Samo rijetki
Znaju zaviriti
Ispod sjaja
Poznavati nas

Bolje i od nas samih
Reći prave riječi 

Znati i ćutati 
Prepoznati kada se smijemo
Onako od srca
A kada taj grohot
Prikriva
plašnje

Slutnje i strahove 
Samo oni najistinskiji
I u burna vremena
Dok turbulentne struje 
Uzdrmavaju naše brodove
Stoje tu kao najčvršći stub
I onda nam je lakše
Spustiti sidro
Ma kako zarđalo
I preteško bilo
To je ona suština
Nepatvorena istina
Smisao i smiraj
Kada znamo 
Da uz našu sjenu
Korača jedna 
Mudra
Iskrena
Topla
Časna
Pažljiva
Široka 
Duša
Duša koja se smije
A kada je potrebno
Gotovo neprimjetno
Uhvati našu drhtavu ruku
I ulijeva joj snagu
Kada naša jačina
Malo popusti
Ne postoji vrijeme
Mjesto ili razdaljina
Jer uvijek je tu 
Uho koje sluša
Srce koje kuca
Damarima za našu radost
Svaki naš uspjeh
Sitnu radost
Redak koji napišete
Ali i za bol koja pritisne
Kada stegne gorčina
Tu su one blage oči
Oči koje se bude
Misleći kako ste 
Pregurali noć
I gledaju uvijek
U našem pravcu
Bogat je onaj
Ko ima jednog takvog
Toplog
Tihog
A najglasnijeg
Najsrčanijeg
Prijatelja
Jer samo takav prijatelj
Najljepša je značka
Na reveru našeg srca








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Čudesna tačka našeg početka

Dragančetov žuti cvijet