Zapisi u (ne)vremenu...

Ti i ja se više nećemo sresti. I to je dobro. Jer, preteške si mi zadatke zadala. I opet si nekako, i na samom svom kraju, ispala glavna pa izvlačiš iz mene riječi da o tebi pišem. Ali, još malo i dosta te. Jer, svašta si mi servirala. Jesi mi dala mogućnost da stanem iza svojih odluka, da procijenim čašću i srcem i da sačuvam obraz. Jesi mi pomogla da širom otvorim oči i bolje sagledam određene situacije, a još više neke ljude. I ono što ti ne mogu osporiti je da si me do kraja ovog, ne samo tvog, nego i našeg zajedničkog puta dovela sa divnom spoznajom da sam, tokom cijelog tvog trajanja, bila upravo tu gdje sam trebala biti. Naposljetku, do kraja si me ipak dovela olakšaniju. Jedino sam malo umorna, ali to je više do ovog sumanutog naroda koji pravi luđačke gužve kao da će opet zaratiti, a ja pođem samo da uzmem hljeb i mlijeko. Nego, da se ja vratim nama dvjema i šta se tu sve krčkalo. Oni najiskreniji i najsrčaniji bili su uz mene i nas još jače i silnije. Novi znakovi, od

Znam da si se malo sakrio  Vidim te kako podviruješ ispod kauča Dok pokušavam da te dohvatim sa fotelje Izmičeš mi pod prstima Nemoj se plašiti Nemoj bježati Vrati se slobodno  Vrata mog lica su ti otvorena Znam da si se prepao Vjeruj mi i ja sam Ali bure će proći Moraš mi vjerovati Pa ja te tolike Minute Dane  Godine  Nosim kao tanani svežanj Čuvam te poput staklenca  Ničeš mi iz grudi  Poput racvjetanih pupoljaka Maka Kadifica Margareta Maslačaka Ti si moj štit Kabanica i prozor  Svjetionik i suncokret Zatalasaj vihore slobodno Zapljusni me morskim vrhovima  Vrati se u moje riječno korito Potreban si mi Sada najviše Onako luđački iskreno Kako samo ti znaš Da zatreseš dušu grohotima Skineš kapljice oluje sa ramena Vratiš sunce na zasune mojih kapaka Treba nam to oboma Vjeruj mi Iako znam da znaš Sjećaš se kako sam te odgajala Da budeš topao Iskren Širok Obojen  Narandžasto - žut Znam, opet ćeš reći da se plašiš Samo viriš ispod kauča Ne

Ko o čemu, ja o ljubavi. Šta ću kad u našoj kući ljubav protiče kao voda u petolitarskom potpultnom bojleru marke Končar. - Je li Majči, koliko smo mi ono zajedno? - Što, da ti nije previše? - Ne, nego sam u to vrijeme otprilike uzeo onaj potpultni bojler za kuhinju, jesi vidjela kako besprijekorno radi? Takvi su kod nas razgovori - usputni, spontani, sa smiješkom. I od tog sitnog komentara velika priča može da se isplete. Nekome će se ovo i sve o čemu ja trabunjam činiti i smiješno i malo, čak nebitno ili iritirajuće, ali mislite li da mene ne pogađa silna nepravda oko nas?! Da ja samo živim u nekoj svojoj vudstok šatri sretna što cvijeće cvjeta i ptice lete ? Hej, bez uvrede, ali od malih nogu mi je nadimak Kalimero i to ne samo zato što mi je jedno vrijeme glava imala frizuru koja je na samog Kalimera ličila! Istina, imam neku svoju šatru sašivenu od ljubavi, ali i kroz nju ponekad probija vjetar, procuri zbog kiše, bude hladno... Kako da me ne pogode smrti mladih dj

Oduvijek sam vjerovala u ljubav, u svakom obliku. Čak i kada sam znala biti povrijeđena i tužna, kada sam bila usamljena ili sama, možda naivno i utopistički, ali držala sam se za onu slamku da ljubav može pobijediti sve. I ljubav je uvijek bivala tu, oko mene, dobijala sam je ne samo od roditelja i porodice nego su mi je i Vrbas, more, bicikl i knjige uzvraćali. Zvuči možda blesavo , ali takva vam je ljubav. Šašava, topla, luckasta, lijepa, široka... i kada boli, ona nas nečemu uči, i kada prolazi nagovještava neku novu ili usmjerava ka putokazima gdje je još ima, makar i u nekom drugom obliku. Rasplače, ali češće i više nasmije.  Danas mislim da sam srećna jer sam naučila da volim, bezrezervno i bez ostatka, onako iskreno i do srži. Još više jer sam, sa svim manama, pundravcima i koječim unutar sebe, voljena. I to ne uz neke maratonske pripreme, težinu, muku i osvajanje nego naprosto, prirodno, ona prava i istinska ljubav mi se desila poput toka rijeke, izlaska sunca ili rascvjetav

Kažeš da sam previše brižna A kako se može previše biti brižan Previše voljeti Uvijek si govorio da se to ne mjeri Da bi volio vidjeti ljude koji su odredili te parametre Parametre koji važu ljubav, pažnju, dobrotu Zato ne misli na preveliku brižnost Misli na sutrašnjicu, idi naprijed Hrabrosti treba, znam I strpljenja, snage, volje Ali barem ljubavi i osmijeha nam ne fali I zagrljaja i poljubaca Sjeti se kako smo prošli tolike trnovite staze Tabani su ponekad previše krvarili Ali rane su zacijelile Srca i obrazi su nam ostali neuprljani Iz svega smo izašli čiste duše  I još više se voljeli  Bili još više brižni Vidiš da se i to može  Vidiš da ljubavi nikada nije viška Da njene zalihe njeguju i hrane Sa njom raste i povjerenje, pažnja, radost Držali smo se čvrsto jedno za drugo Ne puštajući Ne popuštajući Pred pritiscima, iskušenjima,  problemima Možda ponekad pokleknuli Ali nikada pali  Mi koji smo se našli U vremenu kad

Lekcija 1: sa nekim odrastete i još tada spoznate kakav je čovjek. Promijenite papire da biste bili punoljetni za udaju prije nego što ode u vojsku. Čekate ga tri godine i onda ostanete zajedno cijelih 5 2 u braku, sa svim gubicima, iskušenjima, u teškim danima... njegove radničke ruke grade dom, prehranjuju porodicu. Ne bude lako. Ali nikada, baš nikada ne prestajete da se osmjehujete i smijete, da nasmijavate jedno drugo.  Lekcija 2: rat i radni logor su iza vas, novi početak i život su iza ugla. I onda vrijeme prolazi, nije baš najbolje kako ste se nadali i nađete se na nekoj raskrsinici, sama sa djetetom. Ali ne poklenete, borite se. I upoznate nekoga. Sa kim ne samo da osnujete porodicu, nego prihvati i vaše dijete. Imate malo više sreće nego par iz lekcije 1 pa ste bezbrižniji kada su u pogledu teške stvari i srećom nemate bolnih gubitaka i mnogo muke; putujete, živite malo kvalitetnije. I smijete se, osmjehujete, nasmijavate jedno drugo... Lekc