Nekoliko lekcija o ljubavi


Lekcija 1: sa nekim odrastete i još tada spoznate kakav je čovjek. Promijenite papire da biste bili punoljetni za udaju prije nego što ode u vojsku. Čekate ga tri godine i onda ostanete zajedno cijelih 52 u braku, sa svim gubicima, iskušenjima, u teškim danima... njegove radničke ruke grade dom, prehranjuju porodicu. Ne bude lako. Ali nikada, baš nikada ne prestajete da se osmjehujete i smijete, da nasmijavate jedno drugo. 


Lekcija 2: rat i radni logor su iza vas, novi početak i život su iza ugla. I onda vrijeme prolazi, nije baš najbolje kako ste se nadali i nađete se na nekoj raskrsinici, sama sa djetetom. Ali ne poklenete, borite se. I upoznate nekoga. Sa kim ne samo da osnujete porodicu, nego prihvati i vaše dijete. Imate malo više sreće nego par iz lekcije 1 pa ste bezbrižniji kada su u pogledu teške stvari i srećom nemate bolnih gubitaka i mnogo muke; putujete, živite malo kvalitetnije. I smijete se, osmjehujete, nasmijavate jedno drugo...


Lekcija 3: upoznate se na poslu. Ona u početku odbija odlazak na kafu, ali na kraju pristane. I započnete zajednički život, gradite dom... volite more, stvorite jedno biće koje obožavate i poklonite mu čudesne avanture. Kasnije stvorite još jedan život. Niste se nadali, još u jednom teškom periodu života, ali taj novi život je došao kao istinski dar. Mnogo toga za šta ste se borili i što ste gradili se, nažalost, sruši i nije vam lako kroz tokove života. Ali nasmijavate jedno drugo. Smijete se, osmjehujete...


 


Lekcija 4: svašta prođete u svojim životima, pa i bolne rastanke. Onda život izrežira da se baš vi sretnete. Da se upustite u avanturu i ma kako i u toj avanturi nailazili na poteškoće i prepreke vi se smijete, nasmijavate jedno drugo, osmjehujete se pogledima.


Jednom davno mi je mama rekla da kada me je rodila ja sam se nasmijala i onda sam se smijala po cijele dane i na kraju sam lijegala sa osmijehom. Mislim da je to najbolji i jedini lijek za sve. Nije lako, život nas često toliko puta izbaci iz kolosjeka da se čini da je lakše izboriti sa brzacima Vrbasa i kada ste lošiji plivač... ali osmijeh, smijeh, smiješak, nasmijavanje jedni drugih zaista pobjeđuju sve!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više