Osmijeh

Znam da si se malo sakrio 
Vidim te kako podviruješ ispod kauča
Dok pokušavam da te dohvatim sa fotelje
Izmičeš mi pod prstima
Nemoj se plašiti
Nemoj bježati
Vrati se slobodno 
Vrata mog lica su ti otvorena
Znam da si se prepao
Vjeruj mi i ja sam
Ali bure će proći
Moraš mi vjerovati
Pa ja te tolike
Minute
Dane 
Godine 
Nosim kao tanani svežanj
Čuvam te poput staklenca 
Ničeš mi iz grudi 
Poput racvjetanih pupoljaka
Maka
Kadifica
Margareta
Maslačaka
Ti si moj štit
Kabanica i prozor 
Svjetionik i suncokret
Zatalasaj vihore slobodno
Zapljusni me morskim vrhovima 
Vrati se u moje riječno korito
Potreban si mi
Sada najviše
Onako luđački iskreno
Kako samo ti znaš
Da zatreseš dušu grohotima
Skineš kapljice oluje sa ramena
Vratiš sunce na zasune mojih kapaka
Treba nam to oboma
Vjeruj mi
Iako znam da znaš
Sjećaš se kako sam te odgajala
Da budeš topao
Iskren
Širok
Obojen 
Narandžasto - žut
Znam, opet ćeš reći da se plašiš
Samo viriš ispod kauča
Ne brini 
Spusti se na fotelju sa mnom
Ne plaši se sam
I ja sam ponekad prestravljena
Od zamke u koju smo upali
Mišolovke u koju smo se spotakli
Ali samo zajedno 
Onako luđački držeći se za ruke
Tresući se od šarenih praporaca 
Kovitlajući poput bukova
Jedino takvom silinom
Možemo pretrčati blato
A da se ne ukaljamo
Izađemo čisti
I pobijedimo
Apsolutno sve



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Čudesna tačka našeg početka

Dragančetov žuti cvijet