Kako bi to stajalo...



Kako bi to stajalo...
Sigurno ne kao kod divnog čika Jove Zmaja
Kod njega su želje za ubrzavanjem
Nevinih dječjih godina
To najedared, na silu odrastanje
Stajale k'o kržljaviću Ljubi cigara u zubi
Ali veliki si odavno
Sada ti se čini i oduvijek
I nemaš te dječije porive
Da se preko noći vineš u visine
Sada po mislima vrtiš drugu ploču
Misliš kako bi to stajalo
Da umjesto silne želje da postaneš veliki
Možeš da se vratiš i budeš mali
Kako je tamo samo ušuškano i toplo
Brige ne vidiš
Probleme ne čuješ
Ne osjetiš ništa osim te sreće
Djetinje, neiskvarene, čiste
Tamo nema bolesti, patnje, problema
Nema nemoći koja ti nagriza kosti
Nisu ti ruke vezane
Jer bi dao sve, a pomoći ne možeš
Mada, ko zna
Možda svega toga ima i tamo
Možda i tamo blato nije tek od barica
A rane ne krvare jedino na koljenima
Ali za njih barem ne znaš
Nepoznate su ti
Sve teške latinske riječi
Breme koje ti je dato
Ta vreća od kostreti koja ti dere prste
Od tebe se ni ne očekuje ništa
Jer tek si dijete
A kada si mali
Dovoljno je da pokloniš osmijeh
Možeš i da zagrliš
Ma samo da se igraš
Ili da se skloniš
Kada si tako čudesno mali
Svakojaka skloništa imaš
Kada si veliki
Moraš biti na površini
Ne smiješ se sakrivati
Jer ako se i sakriješ
Izaći naprosto moraš
Ali ne kao zaigrano dijete
Da bi jeo jer si od skrivanja ogladnio
Nego da se boriš 
A kada si veliki
Koliko god da se smiješ, grliš, voliš
Kao da nije dovoljno
I neprestano osjećaš kako se klimaš
Kao ona cigara u kržljavim zubima
Koja će svakog časa ispasti na patos
Kao da na patosu već nisi
Sve je nekako drugačije kada si veliki
Kada znaš i kada te tišti
Kada pokušavaš da razumiješ
Kada si nemoćan
Kada želiš a ne možeš
Kada voliš a ne umiješ
Kada naprosto nije u tvojoj moći
Odagnati sve ono što ne valja
Što je otrovno i ružno
A volio bi, o kako bi volio da možeš
Ali tako veliki ispadaš čak i smiješan
Isto kao onaj čika Zmajev mali Jova
I kao onaj što bi kao čovek zreo najedared seo
Na drvena hata pa da se klimata
Ne ide, naprosto ne ide
Žulja ona cigara koja pokušava da se smjesti
U rupama između kržljavih zuba
Žulja i ne popušta






Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više