(pre)ostala...

...

na zemlji

terasi 

biciklu

Vrbasu

kod kuće

oko kuće

uz zidove

živicu

na ivici

za šporetom

kosilicom

knjigom

kompjuterom

sve nekako ukrug

a u mjestu

na jednoj strani kreveta

u nepravdi

borbi

mulju svakodnevice

strahu

neizvjesnosti

mislima

trncima

u hladu vinove loze

pored cigle

kamena

drveta

pokraj dunje

višnje

jabuke

tvog žutog cvijeta

opet procvjetalog

u damarima

drhtajima

sanju

po dnevnoj svjetlosti

po mraku

izgubljena

nikad više pronađena

kamoli sastavljena

  

u ponekom osmijehu

nenasmijana

u funkcionalnosti

hendikepirana

na putu

usput

prema mostu

raskrsnici

usponu 

nizini

groblju

napola

popola

u umornim koracima

saplitanju

nerasplitanju

tumaranju

u danu za danom

pod teretom

tegobom

tjeskobom

sa zlatnim amanetom

bez tebe

a sa tobom

sa svojima

sa prijateljima

sa djecom

uz poneku kafu

razgovor 

šutnju

uz slutnju

uz nemir

kroz tugu

kroz neprebol

u preteškoj bestobosti

po kiši

vrelini

vjetru koji ne volim

u našem voljenom ljetu

u umornim rukama

krvarenju iznutra

u radu

spremanju

ležanju

bježanju

a pobjeći nikako

niti mi se bježi

a i gdje ću

ispod krošnje

oblaka

sunca

muke

ispod preostalosti

onoga što je od mene

ostalo

nikako iznad

ničega

u vječitom sensizliku

huzunu

litosti

u ničemu

u svemu

a uvijek u ljubavi

i sa tobom

Add caption