Zapisi u (ne)vremenu...

... suza očaja tuge smijeha radosti zdravlja bolesti egzistencije neizvjesnosti slabosti hrabrosti ambisa drhtaja zanosa provalije straha psovke bijesa nesnošljivosti nepravde čekanja očekivanja izdržljivosti snage nadanja vjerovanja daha uzdaha želje gubitaka neostvarenosti ljutnje zaborava nezaborava davanja praštanja primanja nedobijanja ljudskosti neljudskosti dana noći snova jave sreće nesreće zanosa snalažljivosti gušenja umora tremora malaksalosti volje juriša poraza pobjede krova mosta ulice prepreka borbe vidika čuda ivici ivice rubu ruba ... život je život makar ste i na ivici život je život biće svega u njemu na tom maleckom prostoru u toj oivičenosti ali i izvan nje biće baš svega biće  i suza  očaja  tuge  smijeha  radosti  zdravlja  bolesti  egzistencije  neizvjesnosti  slabosti  hrabrosti  ambisa  drhtaja  zanosa  provalija  straha  psovki  bijesa  nesnošljivost  nepravde  čekanja  očekivan

Gledala sam onoga ko mi je sve kako "odlazi da odmori" . Gledala sam umiranje i smrt direktno u to izkeženo, ružno lice pa opet mi je bilo preteško tek dan poslije vidjeti u kovčegu onoga ko mi je sve, samo da bih mu ubacila koju sitnicu "za put" . Nezamislivo mi je kao nemajci, ali opet kao ljudskom biću, i pojmiti kako je majci gledati u kosti mrtvog djeteta da bi ga odvela dalje od ove pogani i nepravde. A pogano je i prljavo, vidim to i po prozorima koje sam maloprije oprala, oni kao da su nakupili na sebe svu prljavost grada i kiša koje kao da nikada nisu bile tako prašnjave i mrljave. Nisi valjda i prozore prala tako prehlađena, još je i svježe, duva hladan vjetar , rekla bi brižna mater. Pa šta ako sam još uvijek prehlađena. Jebo to. Kako je moj Draganče nasmijano znao reći "imam ja većih problema" , kada su ga pitali za neku "banalnost" poput tromboze i kako se nosi sa tim. Od prehlade još niko nije umro, a svi smo smrtni. Srećom. St

Svi u rukama imamo život Život se niže i nastavlja Kako god se okrenemo Tu je taj prekrasni dar Čak i kada zna nanijeti orkane Nekih prokleto preteških sranja Pa popustimo i posustanemo Taj isti život diše za nas On bude naše plućno krilo Mozak aorta puls otkucaj Čak i kada se gušimo Gušila sam se isuviše Grcala grcala grcala Pa opet i u svim tim davljenjima  Nikada nisam željela n eživjeti Čak i kada je došao neživot Kada je život postao loša  Smrdljiva natrula plastična Imitacija samog sebe Jednog januarskog predvečerja I svih predvečerja jutara sati Koji su stizali kasnije Nekada talasima nekada burama Kada je i otkad je Jedno hrabro i veliko srce Prestalo da kuca A nije Ono titra u meni damarima Dobrote osmijeha pažnje Nije da sam htjela skočiti  Sa nekog mosta u voljeni Vrbas Ali bilo je tako teško doći do daha Život je disao za mene Nije da to nisam i sama željela Ali šta je taj život neživot Nego biljka koja nije upijala vodu Tumarala sam