Ljubavlju protiv otmičara

Osluškujem
Čujem
Slažem mozaik
Prostirem ga poput ćilima
Prepunog raznolikih šara
Odjednom
Toliko mrlja na njemu
Uprljašte tako lijep ćilim
Kuknjavom
Te jest' zahladilo
Te ništa ne stižete
Te ovo, te ono
Nervira oblačno
Šta je ovo oko nas
Smori posao
A vala i djeca
Kud se opet prehladi
Šta sad hoće
Što skače, oznoji se
Eno opet se isprlja
Kad ću onu kafu popiti
Kamoli pročitati knjigu
Treba ručak skuhati
Joj ko će opet u nabavku
A tek izbori
I to ne oni obični
Koju majicu obući
Uzeti integralni ili obični hljeb
Valja izabrati novog predsjednika
I ostalu svitu
A ni tu vam niko ne valja
Mada to i razumijem
Jer toliko pogani 
Na tako malom prostoru
Možda nigdje ni nema
Ali valja li bar neki komšija
Tek za dobar dan
Kakvi su vam prijatelji, familija
Za muža, ženu, dijete
Za one najbliskije
Ni ne pitam valjaju li vam
Ko će znati valja li vam išta
Kad vam smeta fleka na majici
Što prozori nisu oprani
I morate obući džemper u septembru
Ne pitam jer neću da čujem
Kukanje i zapomaganje
Hoću da vidim osmijeh
Da, osmijeh
Ako to ne može
Mislite li šta promijeniti
Možda hotel ako vam u ovom
Prozori već ne dihtuju
I usluga nije zadovoljavajuća
Ne želim vas gađati ironijom
Znam da imate i probleme
Ali nisu oni smjena godišnjih doba
Red u banci ili što vam dijete zaplače
Dijete ste, pretpostavljam, željeli
I nije li to najljepši dar 
Stvoriti novi život
Zašto više ne uživate u tome
Vi koji ste nove živote stvorili
Poznajem mnoge koji i bez takvog dara
Dišu punim plućima
Nalaze mnoga zadovoljstva
Sve ostalo možete promijeniti
I muža, ženu, državu, zavjesu, frizuru
Energetske vampire ukloniti
I okružiti se onima koji vam prijaju
Onim što vam prija
Znam da imate i brige
Ali nikada ne zaboravite da
Iznad svega imate zdravlje
A sigurno i nekoga i nešto
Što je vrijedno svakog vašeg dana
Zato želim da vidim nasmijana lica
Recite i da sam luda
I vidim li ja šta se dešava
Znam li da se ne možete naspavati
Ama, to vas ne pitam
Nego što vam se štošta ne da
Što vas gluposti smaraju
Ustajete li ujutru u svom krevetu
Ustajete li zbog djeteta, ljubimca
Roditelja, partnera, posla, šetnje
Ili trebate u bolnicu
Ako ne trebate
Onda zajebite to ostalo
Kako bi vam rekao
Jedan od najhrabrijih
Od kojeg sam imala
Sreću da učim
Koji je toliko puta ustao
I po hladnoći
Premoren i iznuren
Ne od večernjeg izlaska 
Ne od puno posla
Ne zbog "zahtjevnog" djeteta
Nego zbog iznurenosti terapijom
Jer ga je boljelo
I bilo mu je teško
A nikad o tome nije zucnuo
Nikad sa sebe nije stresao
Nijednu muku
Uvijek je bio nasmijan
Sve do kraja puta
A sigurna sam 
Da put njegovog osmijeha
Nema kraj
Takav jedan heroj
Ostavio je iza sebe
Toliko lekcija
Amaneta
Topline
Ali i onu čija duša 
Može da plače neprestano
Da lamentira nad sudbinom
Ne baš da skoči u Vrbas
Ali recimo preda se očaju
Pa opet 
Ustane svako jutro
Stavi rukavice ako je zahladilo
O tome da se nasmije
U tolikom bolu
Nepravdi koja nas okružuje
Ne vrijedi govoriti
Jer šta ona zna
Šta su "pravi" problemi
Gdje će i znati
Kad je luckasta
Malo joj mnogo
Nema ona pojma
Gdje mi živimo
Šta su prioriteti
Ma gdje će i imati
Kad ljubavlju prkosi
Nepravdi
Vremenu
Okruženju
Pa čak i smrti