Mirisi

Narandže

Uzmeš je u lijevu ruku
A desnom guliš
Iz nje dopiru kapljice 
Koje ti se poslije 
Slijevaju niz bradu
A njen miris 
Osjetiš u svakom kutku doma
I kada kreneš na počinak

Knjige

Svježe odštampana
Ili pomalo prašnjava 
Dugo stoji na polici
Bilo da je mala ili velika
Tvrdog ili mekog poveza
Jačina tog mirisa 
Utisnuta je se u nozdrvama 
Od prvog slova
I trajaće 
Do posljednje stranice

Domaćeg hljeba

Otvaraš kutiju sa brašnom
I miris te obuzima
Prepliće se sa tijestom 
Koje rukama mijesiš
Sa ušuškanošću tepsije u rerni
Dok se peče
Osjetiš ga i čuješ
Od djetinjstva
Do trpeze
Do snova

Poljskog cvijeća

Uvijek s proljeća
Otisneš stope kroz livadu
Šumarak ili proplanak
A ono te čeka
U svoj svojoj veličanstvenosti
Ljepoti i bojama
Jednostavnošću stvara savršenstvo
I miriše najljepše
Čak više i od ruža 
Iz dvorišta tvog djetinjstva
I muškatli i kadifica
I opojnih orlovih noktiju
Koji te (od)uvijek prate

Zemlje

Rukama je uzimaš
Onako rastresitu i gordu
Ne bi li joj poklonio
Neki pelcer, sadnicu, cvijet
A ona te uvijek dočekuje 
Opojnim mirisom
Bilo da je u njemu 
Rosa, malo blata
Sunce ili oblak
U njoj su radničke ruke
Najvrijednije
Koje su te najviše naučile
Ona najsrdačnije prima
I tvoju ruku 

Mrkve

Ugledaš je u gajbici
Onako narandžasto sklupčanu
I prineseš je rukama
Da je pojedeš ili skuhaš
U oba slučaja
Mirisaćeš na tu čudesnu
Narandžastu sklupčanost

Supe

Laganom parom i krčkanjem
Širi se kroz tvoju kuhinju
A u njoj osjetiš sve one 
Domaće knedle
Začine i rezance
Koje su pravile bake

Drveta

Svakom porom osjetiš
Kako od njega sve postaje
U njemu noćivaju ognjišta
Tvojih predaka
Traje poneki kutak
Tvog toplog doma
Taj čudesni miris 
Pozdravlja te stazama 
Kojim hodiš
A ti samo udišeš i upijaš

Vrbasa

Otkad si na svijetu
Teče tvojim venama
Miris te modrosti i zelenosti
Skrovitost sedri i bukova
Miris žabica i zekica
Srcolikog kamena
Porodice, ljubavi i života

Mora

U njemu su utkane 
Veličanstvene ljepote
Soli, borova, lavande
Korala, sunca, uspomena
Svakim zamahom
Dok plivaš kroz dubine
U tebi raste mirisnost
Jednog od najvećih 
Čuda prirode

Ljeta

Bilo da je jutro
Predvečerje
Noć
Samo ljeti tako opojno
Čarobno i divno
Mirišu svi trenuci
Listovi i krajolici
Oblaci i zvijezde 

Pržene kafe

U njoj je žar drveta u šporetu 
Okolo zagorjela tepsija
U koju će se bakinim rukama
Rastresati zrnca
Stari mlin za ručno mljevenje
I onaj "ključ" koji baci
Prije sklanjanja sa šporeta 
U kojem i dalje pucketa žar
Biti nasuta u šoljicu
I raspršiti svoj miris
Niz dvorište i ulicu

Ljudi

Neki ljudi mirišu
Istinom, osmijehom i srcem
Divno je kada i te mirise
Poput celera ili domaće nane 
Koja raste u dvorištu 
Prije nego što zamiriši kao čaj
Divno je kada i poput
Svježe pokošene trave
Kriške lubenice
Ili dunje koja se sunča
Kada i te mirise ljudi
Onih koji mirišu
Istinom, osmijehom i srcem
Kada im je za reverom
Miris pečenih paprika i krompira 
A na vrhovima prstiju 
Miris sočnog paradajza
Ubranog iz svježe zalivene bašte
Kada im je u džepu prah cimeta
Mrvica svježeg, domaćeg sira
Novine ili domaća jabuka
I platnena maramica pride
Uštirkana i osušena na laganom vjetru
I poslije uredno složena 
U ormar pored mirisa divljeg kestena
Podignutog sa kišom opranog puta
Divno je, o kako je divno 
Kada tragove ljudi
Koji mirišu
Na mimoze i slatka
Ruzmarin i sok od zove
Kolomasti i mašine
Začine i jela
Sapune i snove
Zagrljaje i toplinu
Istinu, osmijeh i srce
Osjetiš