Sklonište

Nekada pomislim
Eh da su mi muke onih 
Koji su upadali u blato
Na koncertu Stounsa
U nekoj austrijskoj vukojebini
A trebali su znati
Da tamo nema vukojebina
Da su iz nje upravo otišli
I to na jedan takav koncert
Samo su trebali obuti kaljače
Nabaciti kabanicu
I biti sretni jer sklonište dobijaju
Od Mika, Kita, Čarlija i Rona
Kakve su onda muke
To malo blata
A iz blatnjave kaldrme  
Ponikoše

Nekada poželim 
Da su mi problemi ljudi
Koji satima čekaju u koloni
Da bi osolili guzicu
U prekrasnom moru
Vidjeli plava prostranstva
Udahnuli miris borovine
Da im pluća budu čista
Do naredne sezone

Nekad bih da osjetim
Onu mrskost ponedjeljka
Što se mora uraniti 
I ići na posao
Razmjenjivati ideje
Stvarati
Doprinositi
Pa na kraju mjeseca 
Dobiti platu
I onda je potrošiti
Na gumenjake za Stounse
Ili sedmodnevni aranžman 
Na primorju

Ali teško mogu
Uhvatiti rukama
Takve probleme
Ispadaju mi iz dlanova
Poput tek ulovljene skuše 
Ja sam ona
Koja živi sitnice
Malo mi je mnogo
Smijem se po bolnicama
U prevozu listam redove knjiga
U onkološkoj čekaonici
Rješavam ukrštene riječi

Raduje me dolazak Maka
Koji i nakon stotinu godina živi
Kamenim spavačem nas budi 
Preko modre rijeke 
Sa njim prelazimo
Veseli me korica knjige
U kojoj je i moja priča
Usrećuje (naučno) fantastični pisac
Čiju ruku sam mogla da stisnem
I kažem mu hvala
Da kupim njegovu knjigu 
I još dobijem srdačan potpis

Treba mi samo
Osmijeh
Pogled
Malo sunca
Bicikl i knjiga
Korica domaćeg hljeba
Nas dvoje
Pod oblakom vinove loze
Sklupčani

Imanje krova nad glavom
I nemanje dosadnog higroma
A smiješno, zamislite
Kako je to tek bezazlena sitnica
Problemi su veći i jači
Samo treba imati
Stisnute zube
Klješta u rukama
I volju

Zaboravih odveć 
Na koncerte u blatu
Kolone redova na cesti
Lamente nad ponedjeljcima
Ne smijem samo zaboraviti 
Da kupim Nin
Ne zbog štampanih novina 
Koje jedino tako
Imaju smisla
Kao i knjiga
Ne zbog politike i koječega
Izašao članak o Brani
U povodu 15 godina 
Kako ga nema
U ovozemaljskom
Pišem o njemu kao da je moj
A jeste
Moj i naš
Čudesni Brana Petrović
Pjesnik
Onaj o kome pisaše 
Da je svetlica u pomrčini balkanske lirike
Da je pesnik koji je grejao svet
Moj Brana je snažna munja
Koja neće nikakvu štetu napraviti
Nego obasjavati put 
Kojim i gdje god kročim

Dok je njih 
Tih pjesnika
Pisaca
Vodilja
Tih svjetionika
Koji me griju
Dok mogu pojačati 
Stounse do daske 
Kada mi je ćeif
Dok god nosim miris mora 
Duboko u nozdrvama
Vrbas pod pazuhom
U džepu jabuke zrele
Sa porodičnog stabla
Dok putujem
I kada stojim u mjestu
Smijem se na svakoj stolici 
I malo mi je mnogo
Dok god se nas dvoje
Gledamo iskrama
Pod oblakom vinove loze
Dobro je