Zapisi u (ne)vremenu...

znaš kako si mi u šetnjama pričao o jednom ćošku  ćošku gdje si svraćao na dozu rokenrola i onog čistog gradskog šmeka mjestu na koje si odlazio u mladalačkim danima i koje si volio znaš kako smo u šetnjama često konstatovali da je šteta baš šteta što jedan takav prostor nije više u nekom gradskom šmeku  što u njemu nema rokenrola, što nema urbanih i nasmijanih lica znaš kako si spominjao, ne samo u svojim "ugostiteljskim danima" nego i u nekim željama kako bi bilo lijepo oživjeti taj prostor kako bi bilo lijepo zapljusnuti ga rokenrolom  urbanošću mu vratiti onaj poseban sjaj koji samo ćoškovi imaju i onda smo jednom, sjećaš se, u šetnji ugledali jedno njegovo novo ruho stakla sa kojih su se smiješili lorin bekol i hemfri bogart i još neka čudesna lica sa crno - bijelih filmskih fotografija znaš da smo se obradovali što je neko prepoznao da ćošak treba dušu  iako mu je šmeker poput tebe nije mogao udahnuti ubrzo smo bili silno razočarani jer smo čuli kako i

Znate onaj "dobronamjerni" savjet dat ženi koja je tek postala narodski i tragično rečeno udovica, a ustvari ženi koja je imala najčistiju i najljepšu moguću ljubav? Onu ljubav kakva se ili doživi ili ne doživi i koju ni smrt ne zaustavlja. Jer, takva ljubav ne može umrijeti, ona nije posječena kao oronulo i trulo stablo, nije okončana raskidom ili razvodom, kakvom preljubom ili naprosto spoznajom da nemate ama baš ništa više tražiti jedno pored drugog. Jeste, tužno je kada jednoj takvoj posebnoj, a opet tako jednostavnoj ljubavi put prepriječi odron iz kojeg frcaju čestice bolesti. Pa ipak, i kada te čestice razore tijelo i pod kamen odvuku onog koji vam je sve na svijetu, ljubav ostaje na površini, iznad svega. Zato opet pitam znate li za onaj "dobronamjeran" savjet koji toj netom postaloj udovici kazuje kako se nikad ne zna , možda jednom , ima još vremena ... za šta? Što bi rekao Nijemac kada ga neki nesretnik sa ovih prostora pita da li i njima kasni plata - n