Sa tobom sve što jesam...


Kada te po rođenju
Spuste na obalu rijeke
A prva kaplja vode 
Koju osjetiš 
Na dlanu
Licu
Prstima
Koži
Duši
Bude ona čista 
Neukaljana kaplja
Iz modrih vrbaskih njedara
U istom trenu
Tom mrvičastom djeliću vremena
Ojačala si za svaku studen 
Osnažila za svaku prepreku
Kojom životni pramci
Čekaju da te povuku
Ali sigurna si tu
Na obali
Pod gordom i mirisnom lipom
Oko tebe su čete jablanova
I trnje jarko crvenih ruža
Tvoji najbliži su posadili
Toliko štitova
I tu lipu i ruže
I jabuku i orah
Pa kada nedaće 
Puste peckave zrake
U hladovini si
Na toploj zemlji
Na travnatom tepihu
A rijeka na tom mjestu
Teče onom svojom tihom
Tek poneki vir 
Odbija se o sedre
I znaš jedno
Sigurna si
Spokojna
Mirna
Jer odatle možeš 
Najbolje da se nahraniš
Snagom i voljom
Možeš najjače da trčiš
Imaš najveći raspon krila
I zaroniš u dubine
A ma kako duboka voda bila 
Talasi su tvoji prijatelji
I uvijek te vraćaju 
Kamenu i zemlji
Površini
Životu
A živa si, najviše živa
Jer je rijeka 
Tvoja sestra
Saputnica
Prijatelj
Krv tvojih vena
Obris i odraz
Skonište i utočište
Smiraj i radost
Jer je imaš svugdje
A najviše tu
Baš tu 
Gdje si spuštena na obalu
U tom skrovitom kutku
Gdje si tako slobodno
Tako lako
Spuštena da naučiš 
Zalajati na laž i nepravdu
Da hraniš iskrenost i poštenje
Da daješ i poklanjaš
A iznad svega voliš 
Danas si opet korake spustila
Do one svoje početne kaplje
Da je primiš u naručje
I nahraniš skute
Za dalje staze
Kojim ćeš hoditi
Opet beskrajno zahvalna 
Njoj koja je tu
Uvijek
U svemu
Tako modra, lijepa, široka
Što te gleda
Uvijek isto
Nasmijano i blisko
Zahvalna si što svijetli
I kada je potpuna tmina
Zahvalna si rijeci 
Najljepših nijansi
Zelene boje
Pretopljenih u sjaj
Koji te vodi
Uči i hrabri
Koji te voli
I koji toliko 
Iskreno, toplo, neukaljano
Voliš



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

malo mi je (bio) jedan život s tobom...

Slika
Slike Pred očima Kroz glavu U srcu Najviše u srcu Slike tebe  Nasmijanog Uspravnog Slike nas Kada mi prilaziš Prvo me grleći Širinom čudesnog osmijeha Zatim spuštaš lijevu ruku Na moje rame Naslanjaš glavu na moju I nešto mi zapjevaš Malo mi je jedan Jedan život s tobom I smijemo se zajedno I tom kao i svakom drugom Dragocjenom trenutku Slike kada idem Tamo gdje nisi Gdje čupkam osušene Dijelove cvijeća Svaki put i iznova Čupajući svoje srce Kažem ti Kao da na tom mjestu Ima smisla pričati Priča se na terasi Uz Vrbas U tišini sobe   U nutrini Pa opet ti pričam A zaguši me Šta ti želim reći Jer ima nešto čak lijepo Mogućnost koju mi poklanja Naša divna i najsrčanija Prijateljica A ja ne mogu Zaguši me sama pomisao na to Tek da to izustim U onim razgovorima sa tobom Kako bih tek to i ostvarila Slike Na putu  Svakom putu Koji prelazim Točkovima bicikla Kada mi se dešavaju sitnice Kao kada mi na rame sleti pčela Uvuče se u majicu Pa
Pročitajte više

Čudesna tačka našeg početka

Slika
Ljubav negdje mora početi, mora postojati ona tačka u kojoj će se istovjetne duše sresti i krenuti dalje zajedno, niz put, u nevjerovatnu avanturu. Naša tačka je naprosto morala biti pored Vrbasa. Čak je u sebi nosila i simbol grada.  Smjenjivala su se godišnja doba u tom toplom prostoru na vrbaskoj obali i nas dvoje smo se znali, samo se nismo odmah prepoznali. Svako od nas je imao svoje živote u tim trenucima slučajnih susretanja i vjerovatno su to bile najbolje moguće opcije koje smo tada oboje imali. Čovjek misli tako, nesvjestan da bolje i ljepše uvijek negdje postoji i ako bude imao sreće upravo to će i dobiti. Kasnije sam shvatila da opcija u kojoj sam bila nije bila tako dobra i naposljetku sam vraški imala sreće jer sam iz nečega što nije bilo dobro ipak izašla. Povrijeđena, tužna i ranjena, ali izašla sam na čistinu, na širinu ceste koja će mi ubrzo pokazati, a isto tako me i naučiti, da je sve bilo bolje od ostanka u nečemu što nije dobro i zdravo za mene.  Do t
Pročitajte više

Dragančetov žuti cvijet

Slika
Vinuo se nebu pod oblake Izrastao kao nikada prije Starinski žuti cvijet Cvijet koji si volio Koji si spasio Sa prašnjave ceste Da preko njega ne pređu bageri I ne nestane pod betonom Pažljivo si ga zasadio Ušuškao toplom zemljom  Koju si donio u korpi bicikla Njegovao ga A on se širio i uspinjao Uspravan poput tebe U julu se najviše rascvjeta Baš ovog jutra Baš u ovo vrijeme Vrijeme u kojem prijateljica  Za ovaj teški i tužni dan Pa još smješten u nedjelju Neki dan reče Zar je već pola godine A meni ne postoji već Meni je tek Tek minut sat otkucaj  Tren uzdah mrva Tek tako malo vremena Otkad te nema A u njemu stalo  Toliko džakova težine Kidanja iznutra nemira suza Razdiranja za nekoliko decenija Tek tako malo vremena Tek toliko da na trenutak Osim bola tuge praznine Iznikne žuti cvijet  I to prvi put Nebu pod oblake Znam da se vinuo visoko Za tebe nasmijani moj Da ti šalje toplinu Zagrljaj pogled pažnju Da ti blago šapne  Kako ću se osm
Pročitajte više