Ti i ja nakon godinu dana
Evo nas nakon godinu dana. Tebe i mene, dva saborca i, čini mi se, dobra prijatelja. Misliš da nismo? Dokazaću ti suprotno do kraja teksta, ako još uvijek pomalo sumnjaš.
Pomogao si mi da prospem po tebi želje, misli, osjećaje... izvini, nisam stigla da ti čestitam godišnjicu prije dva dana, imala sam jedan važan zadatak da obavim, a nešto mi je i inspiracija štekala. Još i hladno, minus gotovo neizdrživ i maltene svi kukaju, a zaboravljaju da su prošle godine baš u ovo vrijeme lopatali metre i metre snježnog nanosa ispred kuća. Sjećam se dobro toga jer su mi ruke trnule svako veče nakon čišćenja koje je imalo smisla samo par sati jer već nakon 2, 3 sata snijeg bi ponovo toliko napadao da sam opet izlazila napolje pod punom ratnom opremom i hvatala se lopate. Ma, znaš nas, vazda nešto smeta, pa tako i vrijeme. Pa i kada krenem govoriti "drago ljeto" neki odmahuju glavom već unaprijed znajući da će tada poskapati od vreline, šta li?! Nego, zašto se ja baš sjećam ovih dana prošle godine? Jer jedino što me tada razgalilo je korak koji sam se usudila da (konačno) napravim - da te stvorim i pustim u ovaj blesavi svijet. Nisi ispao baš kako sam željela, znaš da nisam žena od tehnike i nisam još uvijek, ni nakon godinu dana, angažovala nekog dizajnera da postaneš moja prava slika i prilika, da nekako upotpunim cjelinu tako što će kroz tebe zaista teći Vrbas, ja kao Poppinsova letjeti na biciklu iza... ma daj, znaš i ti da se to neće desiti, barem ne u skorije vrijeme. Ali tu smo. A i to znaš da mi to nije (bilo) lako. Znaš koliko vremena, godina, trenutaka, vasiona sam te željela, priželjkivala, o tebi mislila ili sanjala. Ali, toliko puta sam zastajala... pa svi pišu, što bih ja tu sada nešto petljala; pa ja sam pisala (od)uvijek i sve je to samo u mojim sveskama i rokovnicima, tamo treba i da ostane, jeste da je nekada davno nešto objavljeno u štampanom izdanju koje, nemoj se ljutiti, za mene ostaje nepravaziđeno. Onda pitanja ima li to sve smisla, u ovom užurbanom internet kotlu. A ono što me možda najviše mučilo je da se treba ogoljeti, iskreno i intimno prosipati riječi po tvojoj bjelini. Jer neko će to ipak (pro)čitati. Isto tako znaš da sam samokritična, da volim da sve bude pod konac i takve stvari, pa ima tu i toga. Znaš me, dosad smo se dobro upoznali. Ali nešto ti nisam rekla. Priznala. Nisam te baš prevarila ali osjećam potrebu da ti nešto došapnem. Počela sam pisati na jednom drugom mjestu, pod pseudonimom. Rekoh sebi zašto da ne, zašto da ne pokušam na mjestu na kojem je važno reći šta misliš o ovom suludom svijetu i raznim situacijama na malo drugačiji način. Na način gdje tu nisam ja - Maja koja cijelim srcem ponekad ogoljava najtatanije dijelove sebe. Tamo sam osoba X koja može više da se pozabavi kritikovanjem sistema, malo više se posveti društvenim i angažovanim temama. Lupam li? Smaram te? Nemoj misliti da je pseudonim nešto iza čega želim da se krijem, mogu ja i tamo da se predstavim, ali nekako mi je to bitnije i važnije ovdje. Ovdje sam domaćica. Samo... jeste, ima jedna caka. Juče sam napisala tekst koji je ipak ličniji. Trebao je biti u tvom okrilju, znam. Ali, jednostavno sam tako osjetila da treba. Znaš da, ma kako blesava bila, opet sve radim po nekom unutrašnjem osjećaju. Iskreno. I vjerujem da znaš da mi ovaj naš ušuškani prostor, ovo naše dijeljenje i drugovanje znače više od svega. Iako smo počeli tužnim gubitkom najdražeg Bouvija, a završili odlaskom Džordž Majkla. O onim najličnijim bitkama da ne govorim. Svašta smo mi prošli. Godina turbulentna, nepravedna, teška. I sve si to stoički podnosio sa mnom. Nemaš pojma koliko sam ti zahvalna. Jer svi mi tragamo za "nekim, tko bi bio dobar, naš, blizak, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo", kako napisa Ujević. Eto, ti si neka moja oaza, utočište. Toliko si mi postao drag da bih pred kraj ovog teksta mogla reći da si moja pisaća mašina. Prijatelji? :)
Zbog mnogo čega ostaješ moja prva ljubav, moj prvi javni poligon za iskrenost i ove blesave misli, makar ni ti ni ja ne bili potpuno zadovoljni tvojim izgledom (a možda taj izgled malo i osvježim nakon ovog teksta, šta misliš?), ostaješ onaj moj saborac i drug. Hvala ti i sretna nam godišnjica, u nadi da ćemo ih dočekati još mnogo! Naravno, imam i prikladnu numeru jer znaš da su na današnji dan rođeni i Elvis, Bowie, sjajni Graham Chapman... ali i dama fenomenalnog glasa i čudesne energije koja je napunila 80! Dame Shirley Bassey... uživaj!
https://www.youtube.com/watch?v=c9D8iBxzaFw
Primjedbe
Objavi komentar