Zapisi u (ne)vremenu...

Znam da si se malo sakrio  Vidim te kako podviruješ ispod kauča Dok pokušavam da te dohvatim sa fotelje Izmičeš mi pod prstima Nemoj se plašiti Nemoj bježati Vrati se slobodno  Vrata mog lica su ti otvorena Znam da si se prepao Vjeruj mi i ja sam Ali bure će proći Moraš mi vjerovati Pa ja te tolike Minute Dane  Godine  Nosim kao tanani svežanj Čuvam te poput staklenca  Ničeš mi iz grudi  Poput racvjetanih pupoljaka Maka Kadifica Margareta Maslačaka Ti si moj štit Kabanica i prozor  Svjetionik i suncokret Zatalasaj vihore slobodno Zapljusni me morskim vrhovima  Vrati se u moje riječno korito Potreban si mi Sada najviše Onako luđački iskreno Kako samo ti znaš Da zatreseš dušu grohotima Skineš kapljice oluje sa ramena Vratiš sunce na zasune mojih kapaka Treba nam to oboma Vjeruj mi Iako znam da znaš Sjećaš se kako sam te odgajala Da budeš topao Iskren Širok Obojen  Narandžasto - žut Znam, opet ćeš reći da se plašiš Samo viriš ispod kauča Ne

Ko o čemu, ja o ljubavi. Šta ću kad u našoj kući ljubav protiče kao voda u petolitarskom potpultnom bojleru marke Končar. - Je li Majči, koliko smo mi ono zajedno? - Što, da ti nije previše? - Ne, nego sam u to vrijeme otprilike uzeo onaj potpultni bojler za kuhinju, jesi vidjela kako besprijekorno radi? Takvi su kod nas razgovori - usputni, spontani, sa smiješkom. I od tog sitnog komentara velika priča može da se isplete. Nekome će se ovo i sve o čemu ja trabunjam činiti i smiješno i malo, čak nebitno ili iritirajuće, ali mislite li da mene ne pogađa silna nepravda oko nas?! Da ja samo živim u nekoj svojoj vudstok šatri sretna što cvijeće cvjeta i ptice lete ? Hej, bez uvrede, ali od malih nogu mi je nadimak Kalimero i to ne samo zato što mi je jedno vrijeme glava imala frizuru koja je na samog Kalimera ličila! Istina, imam neku svoju šatru sašivenu od ljubavi, ali i kroz nju ponekad probija vjetar, procuri zbog kiše, bude hladno... Kako da me ne pogode smrti mladih dj