novembar
novembrom ulice postaju mokre opali list lijepi se za đonove cipela a koraci nekako teški i sumorni kao vrijeme, rekli bi oni koji zaista vjeruju da je novembar siv, tmuran, depresivan a u novembru se čudesne ljubavi rađaju iznikle pod krošnjama čiji odrazi se presijavaju u Vrbasu takvu ljubav hrani divno ljeto odgaja, pazi da naraste a da to nisu ni znali ili možda njihovi osmjesi jesu da su se odveć zavoljeli i prije novembra prije ušuškanosti pod preostale listove drveta listove koji su prkosili vjetru nije im bilo hladno grijala ih je baš ta spona otrgnuta od vremena, prostora, sna puštena kao korijen u dubine da se razvija i raste oči su se odveć srele u iskrenom odrazu na njima je bilo samo da se prepoznaju a već su se znali možda i nekako voljeli ali u novembru su se zavoljeli možda i danas u ovom turobnom vremenu prepunom neizvjesnosti, straha, briga postoje još neki preostali čak možda i luckasti svjetlaci koji sijaju nevjerovatnom iskrom prepoznavanja, čežnji, slutnji ko