januar(om)...
na današnji dan, prije dvije godine, najbolja prijateljica je donijela nadmadrac tog vikenda sam spremala toplinu doma za hladnoću koja će uslijediti ubrzo potom od trećeg januara, danima koji su trajali kao vijekovi, odlazila sam nasmijana na sumorni odjel onkologije, noseći tristotinaišezdesetpet stvari, samo da mu bude udobno, da nešto od donesenog pojede vraćala sam se kući da bih gotovo odmah počela nešto novo spremati, prati i sušiti veš i još trista čudesa, začudo uspjevajući u svemu tome organizatorka u meni i ona "mala kineskinja", kako me zvao, raširile su svoja krila i namještale, premještale, pravile kao da je blizina smrti najnormalnija pojava, što ustvari i jeste, samo ne njemu tada i ne na takav način o toj smrti, koja je mogla stići u svakoj sekundi mog spremanja, letanja, pravljenja niko nije pričao i mislio o tome, barem mi nismo znali smo, ali nismo, pričali smo o životu dok ga ima nisam nikako mogla, dok je još života, da posustanem, da ne spremi