Moj "krik i bijes"
"Ne plaši se da podržiš iskrenost, istinu i saosjećanje i usprotiviš se nepravdi, laži i pohlepi. Kada bi ljudi ovako postupali, promijenio bi se svijet." Viljam Fokner ("Krik i bijes") Sjećam se svih njenih poruka tih posljednjih dana. Svakog slova srčanosti, podrške, iskrene prijateljske brige. Razumijevanja, pažnje. Sjećam se poruke u kojoj je napisala da je vidjela mali, crveni bicikl za minijaturnu saksiju i kako je istovremeno pomislila na nas, ali joj se i srce toliko steglo da nije mogla da nam ga kupi u jednom tako preteškom trenutku. U svim tim mučnim i teškim trenucima jednog pretužnog "odlaženja". Sjećam se kako je smogla snage unutar sebe kasnije da taj isti bicikl kupi i donese ga njemu, njemu koji tamo potpuno nije ili bar ne onako kako je posve želio, ali ona ga je svojom brižnom toplinom donijela i spustila ispod mjesta na kojem će se nekoliko mjeseci potom smjestiti jedna njegova nasmijana fotografija. I na njoj - on baš onakav k