Pronalaženje smisla...
Traženje. Pronalaženje. Smisla u besmislu . A nije život besmislen, naprotiv, više to koristim kao metaforu, paradigmu, nešto treće. Ko razumije shvatiće. Život itekako ima smisla. Ima, ako ga doživljavate kao dar. Ili, kako Ajnštajn reče, da stvari možete posmatrati kao da je sve čudo ili kao da ništa nije čudo. Za mene je čudo to što sam zdrava, što ustajem i stojim. Što sam pronašla snagu, volju i želju da se, kroz rad i igru, družim sa djecom. I što mi uzvraćaju na jedan poseban, iskren, najčistiji način. Način kojim mi kažu i da sam šašava i odlična i divna. Taj dječiji svijet u koji uspijete i zaslužite ući, kada vas prihvate i sa vama uživaju u igri ili razgovoru, jedno je od najvećih, ne samo uspjeha, nego čuda. Privilegija. Već imati prijatelje u malim bićima i sticati nove kroz rad. Ono što dobijete od njih nije samo jedan čudesan smisao u besmislu , nego i neka vrsta priznanja da činite i radite dobro. Od toga, barem meni, ne treba ništa više. Tako i život. I dalje