NAŠ DAN GRADA
Možemo se često neslagati, možeš mi ponekad izazvati čak ljutnju ili razočarenje, ali si moja. I opet si mi draga. Moja Banjaluka. Ti si me, zajedno sa roditeljima, odgajala, hranila i spremala za sve puteve koji su se prostirali pred mojim koracima. Svašta sam prolazila na tim putevima, ali si me jednom, prije gotovo deceniju, odvela u najljepšem pravcu. U najtopliji zagrljaj, najradosnije jutro i smiraj večeri. Odvela si me njemu. Njemu, čija si takođe. Toliko su veliki tvoji dlanovi da nas oboje možeš jako obrgliti i čuvati. A nas dvoje, luckastih i nasmijanih, onih čije su duše istovjetne i bliske, pod tvojim skutima smo gradili zajednicu i stvarali toplinu doma. Od samog početka živjeli smo u skladu, voleći jedno drugo i voleći iste čudesne sitnice. Živjeli smo u iskrenom braku, a tako smo i predstavljali jedno drugo, svima i svugdje. Poznaješ nas, draga naša Banjaluko, znaš dobro da smo mi oni kojima je bitniji sadržaj od forme. A vreće divnog sadržaja ispunjava mo sv