Ti i ja nakon godinu dana
Evo nas nakon godinu dana. Tebe i mene, dva saborca i, čini mi se, dobra prijatelja. Misliš da nismo? Dokazaću ti suprotno do kraja teksta, ako još uvijek pomalo sumnjaš. Pomogao si mi da prospem po tebi želje, misli, osjećaje... izvini, nisam stigla da ti čestitam godišnjicu prije dva dana, imala sam jedan važan zadatak da obavim, a nešto mi je i inspiracija štekala. Jo š i h ladno, minus gotovo neizdrživ i maltene svi kukaju, a zaboravljaju da su prošle godine baš u ovo vrijeme lopatali metre i metre snježnog nanosa ispred kuća. Sjećam se dobro toga jer su mi ruke trnule svako veče nakon čišćenja koje je imalo smisla samo par sati jer već nakon 2, 3 sata snijeg bi ponovo toliko napadao da sam opet izlazila napolje pod punom ratnom opremom i hvatala se lopate. Ma, znaš nas, vazda nešto smeta, pa tako i vrijeme. Pa i kada krenem govoriti "drago ljeto" neki odmahuju glavom već unaprijed znajući da će tada poskapati od vreline, šta li?! Nego, zašto se ja baš sjećam