Sretan ti odlazak!
Ti i ja se više nećemo sresti. I to je dobro. Jer, preteške si mi zadatke zadala. I opet si nekako, i na samom svom kraju, ispala glavna pa izvlačiš iz mene riječi da o tebi pišem. Ali, još malo i dosta te. Jer, svašta si mi servirala. Jesi mi dala mogućnost da stanem iza svojih odluka, da procijenim čašću i srcem i da sačuvam obraz. Jesi mi pomogla da širom otvorim oči i bolje sagledam određene situacije, a još više neke ljude. I ono što ti ne mogu osporiti je da si me do kraja ovog, ne samo tvog, nego i našeg zajedničkog puta dovela sa divnom spoznajom da sam, tokom cijelog tvog trajanja, bila upravo tu gdje sam trebala biti. Naposljetku, do kraja si me ipak dovela olakšaniju. Jedino sam malo umorna, ali to je više do ovog sumanutog naroda koji pravi luđačke gužve kao da će opet zaratiti, a ja pođem samo da uzmem hljeb i mlijeko. Nego, da se ja vratim nama dvjema i šta se tu sve krčkalo. Oni najiskreniji i najsrčaniji bili su uz mene i nas još jače i silnije. Novi znakovi, od