U zdravoj ljubavi zdrav duh
Oduvijek sam vjerovala u ljubav, u svakom obliku. Čak i kada sam znala biti povrijeđena i tužna, kada sam bila usamljena ili sama, možda naivno i utopistički, ali držala sam se za onu slamku da ljubav može pobijediti sve. I ljubav je uvijek bivala tu, oko mene, dobijala sam je ne samo od roditelja i porodice nego su mi je i Vrbas, more, bicikl i knjige uzvraćali. Zvuči možda blesavo , ali takva vam je ljubav. Šašava, topla, luckasta, lijepa, široka... i kada boli, ona nas nečemu uči, i kada prolazi nagovještava neku novu ili usmjerava ka putokazima gdje je još ima, makar i u nekom drugom obliku. Rasplače, ali češće i više nasmije. Danas mislim da sam srećna jer sam naučila da volim, bezrezervno i bez ostatka, onako iskreno i do srži. Još više jer sam, sa svim manama, pundravcima i koječim unutar sebe, voljena. I to ne uz neke maratonske pripreme, težinu, muku i osvajanje nego naprosto, prirodno, ona prava i istinska ljubav mi se desila poput toka rijeke, izlaska sunca ili rascvjetav