Brak
Svi imamo neke uzore u kojima se, kao u zdencima vode , ogledamo. Ma kako se ponekad opirali i svakako mijenjali kroz tokove života, ti odrazi nas ne samo prate, nego i velikim dijelom oblikuju. Ugledamo se (možda) najviše na one sa koje odrastamo i živimo. Što je, kada malo razmislim, sasvim normalno. Imala sam priliku, od početka bivstvovanja na zemlji i života u zajednici, gledati u dva bračna parametra. Onaj bakin i dedin, tradicionalan, mo gu reći staromodan i, s druge strane, roditeljski, ne pretjerano odsupajući od tradicionalnih vrijednosti, ali ipak moderniji i drugačiji. Baka i deda su odrastali zajedno u jednom teškom vremenu Drugog svjetskog rata, vremenu neizvjesnosti i neimaštine. I nakon završetka rata trebalo je nastaviti sa borbom, onom ličnom, svojom. Kada su "porasli" i počeli se "zabavljati", deda je morao otići u vojsku na tri godine. Baka je u tom trenutku imala 17 i po godina, promijenila papire da bude punoljetna da bi se vjen