čežnja
tvoja višnja dala je prve plodove kiši i grmljavini uprkos tvoja klupa na našoj terasi koju si stvorio postala je tajno utočište samo moje utočište za kafu šutnju ogoljenost poput nekog skrivenog tajnog kutka u kojem skupljam čežnje odvojena od svega tvoj žuti cvijet širi listove ka meni poput ruku koje grle moju samoću tvoj vrbas je nabujao ali ljubav uzvraća čeka me snažan da ga prigrlim da dodirnem njegove modre talase njegove obale obale od oblutaka srcolikih obrisa utisnute sjenke nas dvoje na stijeni isto mi ljubav uzvraćaju pa ipak čeznem da mi se vrati sve da mi se vratiš onako srčano uspravan široko nasmijan da me grije tvoja dobrota a samo još jablan nad vrbasom srčano uspravan stoji široko se osmjehuju tek tragovi na kamenu cigli drvetu duši koje si ostavio poput one utisnute sjenke na stijeni dok moje rane čežnja samo još više soli