Kameni oblak
Uzeo je željezne šipke Dvije Ne tako velike Ali dovoljno čvrste I spustio na moja ramena Smjestio se udobno Tik iznad moje glave Samo nekoliko milimetara Praznog prostora Dijeli moje tjeme I njegovo džinovsko dupe Guram svom snagom Taj mikro prostor Tih nekoliko milimetara Da ostanu u nekom međuprostoru Da mogu da dišem Da se ne sruči na mene A on vidi da se otimam I onako hinjski Podmuklo Razbacuje se nekim meteorima Gađa kamenčićima Baca kamenje Na moju kosu Hoće da mi napuni glavu Kada već ne može Svom silinom Na mene da tropne I da me poklopi Nema on pojma Koliko moći imam Da ga poništim Pretvorim u prah Ni svjestan nije Da moje kamenje Može samo I jedino biti Srcoliko